Novo istraživanje pokazuje da su bebe sve ranije izložene ekranima. Čak tri četvrtine devetomjesečnih beba svakodnevno provodi dio vremena gledajući u televizor, mobitel ili tablet.
Iako mnogi roditelji nastoje ograničiti vrijeme koje njihova djeca provode pred ekranima, istraživanja pokazuju da je digitalna tehnologija postala dio svakodnevice već u najranijoj dobi. Znanstvenici sada upozoravaju da je važno ne gledati samo koliko vremena dijete provodi pred ekranom, nego i na koji način se uređaji koriste.
Novo istraživanje pokazalo je da je čak 72 posto beba u dobi od devet mjeseci svakodnevno izloženo nekom obliku vremena pred ekranom, prenosi Independent.
Studiju je proveo Education Policy Institute (EPI), a rezultati su potaknuli raspravu o potrebi jasnijih smjernica za korištenje digitalnih uređaja kod djece mlađe od pet godina.
Pokazalo se i da su jedinci još češće izloženi ekranima – čak 80 posto njih svakodnevno provodi vrijeme gledajući u ekran.
Istraživanje je otkrilo i razlike ovisno o strukturi obitelji. Bebe koje žive u jednoroditeljskim kućanstvima u prosjeku provode 47 minuta dnevno pred ekranima, dok bebe u obiteljima s dva roditelja pred ekranima provode oko 39 minuta dnevno.
U prosjeku, bebe obuhvaćene istraživanjem provode 41 minutu dnevno gledajući u ekrane.
Manji, ali značajan dio djece – oko dva posto – pred ekranima provodi više od tri sata dnevno. Kod te djece istraživači su primijetili da rjeđe sudjeluju u aktivnostima poput odlazaka van, čitanja s roditeljima ili pjevanja.
Veza između vremena pred ekranom i drugih aktivnosti
Analiza je provedena na podacima više od 8.000 obitelji uključenih u dugoročno istraživanje Children of the 2020s.
Rezultati su pokazali da postoji povezanost između obiteljskog prihoda i količine vremena pred ekranom, ali nije pronađen jasan obrazac koji bi pokazao utječe li prihod na to gleda li dijete ekrane uopće.
Zanimljivo je da se navike poput gledanja slikovnica s roditeljima nisu značajno mijenjale kod djece koja nisu imala vrijeme pred ekranom, kao ni kod one koja su provodila do jednog ili dva sata dnevno pred ekranom.
Tek kada vrijeme pred ekranom prelazi dva sata dnevno, ta se aktivnost počinje rjeđe pojavljivati.
Sličan obrazac primijećen je i kod boravka na otvorenom. Oko 80 posto beba koje nemaju vrijeme pred ekranom svaki dan izlazi van, dok taj udio pada na 76 posto kod djece koja gledaju ekrane do dva sata dnevno, a na 60 posto kod onih koji pred ekranima provode više od tri sata dnevno.
Nije važno samo koliko, nego i kako
Dr. Tammy Campbell iz Education Policy Institutea istaknula je da rezultati pokazuju kako vrijeme pred ekranima ne mora nužno isključivati zdrav i aktivan razvoj djeteta.
„Velik dio rasprave treba se pomaknuti s pitanja koliko vremena dijete provodi pred ekranom na pitanja što gleda i zašto“, objasnila je.
Dodala je kako je važno razmišljati o tome kako se ekran koristi – primjerice kao dio zajedničke igre s roditeljima – ili je riječ samo o pasivnom gledanju.
Prema njezinim riječima, smjernice bi roditeljima trebale pomoći da digitalne alate koriste na način koji može potaknuti razvoj, povezivanje i uživanje u prvim godinama djetetova života, a ne da se svako korištenje ekrana automatski smatra lošim.
Vlada bi nove smjernice o vremenu pred ekranima za djecu mlađu od pet godina trebala objaviti u travnju.
Ranija istraživanja pokazuju da čak 98 posto djece do druge godine života svakodnevno gleda u ekrane, a roditelji i učitelji primjećuju da neka djeca zbog toga kasnije imaju poteškoća s koncentracijom kada krenu u školu.
Druge studije također su pokazale da djeca koja provode oko pet sati dnevno pred ekranima izgovaraju znatno manje riječi u usporedbi s djecom koja pred ekranima provode oko 44 minute dnevno.
