Razvojna faza djeteta važna je kad razmišljamo o lažima - trogodišnjak koji govori kako je djed star 100 godina govori o svojem pogledu na svijet. Devetogodišnjakinja koja nije napisala zadaću svjesna je da ono što govori nije istina
Svaki roditelj se susreo s malim ili velikim dječjim lažima, a razlozi za njih su različiti u svakoj dobi. Malu utjehu pruža podatak koji psiholozi često iznose, a to je da djeca koja lažu imaju viši kvocijent inteligencije.
"Mnogi roditelji smatraju da djeca lažu kako bi dobila što žele, izbjegla kaznu ili nešto što ne žele raditi. Međutim, važno je razmotriti okolnosti u kojima se ovo ponašanje javilo. Ako je riječ o predškolcima, moguće je da uopće nije riječ o laganju, nego mašti. Kasnije se laganje javlja iz straha od reakcije roditelja, ali i brige za roditelje", pojašnjava psihologinja Hrabrog telefona Anamarija Vuić.
Male dječje laži počinju se javljati oko 3. godine, dio su normalnog razvoja i nisu razlog za zabrinutost. Djeca u ovoj dobi još ne razlikuju maštu od stvarnosti ili istinu od laži, za njih su sve priče stvarne. Imaju bujnu maštu pa često mogu izmišljati priče ili preuveličavati događaje. Budući da im pamćenje još nije u potpunosti razvijeno, neke stvari mogu zaboraviti ili pomiješati.
Školarci lažu kako bi zadovoljili autoritete i da ih ne razočaraju
Razvojna faza djeteta, naglašava psihologinja Vuić, važna je kad razmišljamo o lažima - trogodišnjak koji govori kako je djed star 100 godina govori o svojem pogledu na svijet. Devetogodišnjakinja koja nije napisala zadaću svjesna je da ono što govori nije istina.
Za razliku od predškolaca, djeca u školskoj dobi lažu kako bi zadovoljila zahtjeve autoriteta, da ih ne razočaraju ili zbog straha od posljedica.
"Starijim školarcima je laganje jedan od načina rješavanja problema. Promotrite u kojim situacijama se javljaju laži, što dijete želi postići time i što mu treba. Ponekad lažu jer žele nešto prikriti, da bi dobili što žele, jer žele nekoga zadiviti ili se prikazati u boljem svijetlu", kaže psihologinja Mužak.
Kako reagirati na dječje laži?
Na pitanje kako roditelji trebaju reagirati kad uhvate dijete u laži, obje stručnjakinje kažu kako se iskrenost kod djece i otvoren razgovor moraju poticati od malih nogu.
"Tako roditelji već s predškolcima mogu razgovarati o razlici između mašte i stvarnosti, a sa starijima o tome zašto je iskrenost važna. Djeca uče po modelu - ako roditelju zvoni mobitel, a on slaže kako nije kod kuće, šalje poruku djetetu da je laganje prihvatljivo. Kad roditelji ulove dijete u laži, važno je da ga ne obilježe kao lažljivca, nego da se usmjere na trenutačno ponašanje. Stalno laganje je obično dio većeg problema pa je u tim situacijama dobro potražiti pomoć stručnjaka", pojašnjava psihologinja Vuić.
Psihologinje ističu kako djeci treba objasniti da ste primijetili laž, ne postavljati previše pitanja niti pokušavati dobiti priznanje. Treba im, ipak, dati do znanja da se neke stvari ne smiju tajiti jer im mogu štetiti. Djecu se ne smije posramljivati i osuđivati, nego otkriti uzrok laži. Ne smijte se najmanjima jer će ih to potaknuti da nastave. Ponekad djeca žele imati svoje male tajne, što je normalno. Važno je s njima razgovarati o tome što ne smiju skrivati.
