Sva djeca s vremena na vrijeme osjećaju iracionalne ili opravdane strahove, ali djeca s opsesivno–kompulzivnim poremećajem brigu osjećaju neprestano, a taj ih osjećaj tjera na ponavljajuća ponašanja.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod djece karakterizira pojava opsesivnih misli i kompulzivnih radnji koje dijete osjeća da mora ponavljati, iako su svjesna njihove iracionalnosti. Djeca s OKP-om često doživljavaju ove misli i postupke kao neugodne, no unatoč tome ih ne mogu spriječiti. Ovaj poremećaj može značajno utjecati na djetetovu svakodnevicu, zbog čega je važno prepoznati njegove simptome na vrijeme.
Psihologinja i edukatorica za odgoj, Jaimie Bloch, izdvojila je nekoliko ključnih znakova koji roditeljima mogu pomoći u prepoznavanju OKP-a kod djece:
- Inzistiranje na ritualima prije spavanja – Dijete može zahtijevati da se određeni postupci uvijek ponavljaju na isti način prije nego što zaspe.
- Perfekcionizam – Dijete pokazuje pretjeranu potrebu za urednošću, što može biti vidljivo u školi ili kod kuće.
- Inzistiranje na određenom redoslijedu – Dijete može zahtijevati da se stvari, rutine, aktivnosti ili predmeti uvijek postavljaju ili izvode u točno određenom redoslijedu.
- Emocionalni slomovi kada nisu u mogućnosti obaviti svoje rituale – Dijete može postati jako uznemireno ili imati emocionalni slom ako ne može izvršiti svoje rituale ili ih netko prekine.
- Stalno provjeravanje – Dijete može neprestano provjeravati stvari poput zaključavanja vrata, provjeravanja zadaće ili isključivanja računala.
- Vođenje pravilima – Dijete ima osjećaj da se određene stvari moraju raditi na točno određeni način, primjerice tijekom večere ili jutarnje rutine.
- Rutinski zadaci oduzimaju puno vremena – Jednostavni zadaci poput pranja ruku ili oblačenja mogu trajati puno duže nego što je uobičajeno, zbog ponavljanja radnji.
OKP jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja kod djece i nije razlog za preveliku brigu. Ako primijetiš da dijete ima neki od navedenih simptoma i opetovano ga ponavlja, porazgovaraj s njim na način da ga pitaš muči li ga nešto i boji li se nečega.
Pitaj ga da ti objasni što to točno treba napraviti da bi se umirio i daj mu do znanja da nije nenormalan već samo zbunjen.
Svakako porazgovaraj s dječjim psihologom jer OKP se liječi kognitivno-bihevioralnom terapijom dok se kod težih slučajeva moraju uvesti i lijekovi. Liječenje je orijentirano na djetetovo suočavanje sa strahom ili opsesijom te polagano odvikavanje od istih. Djeca najčešće prerastu opsesivno – kompulzivno ponašanje i kasnije u životu s njim nemaju problema, no pravovremeno uočavanje simptoma ključ je uspješnog liječenja.
