Iako se ranije na temelju studija tvrdilo da djetetova tjelesna težina uvelike utječe na poremećaje raspoloženja i ponašanja djeteta, najnovija studija to opovrgava. To ima, čini nam se, i dobru i lošu stranu.
Na temelju ranijih studija stručnjaci su tvrdili da djetetov indeks tjelesne mase uvelike utječe na poremećaje raspoloženja i ponašanja kod djeteta. No, najnovija studija pokazala je nešto drukčije rezultate, pa su stručnjaci zaključili da ranije studije nisu u potpunosti uzimale u obzir obiteljsku genetiku i čimbenike iz okoliša.
Ističu, ipak, da su pretila djeca sklona depresiji, anksioznosti i ADHD-u, ali priroda ove veze nije u potpunosti poznata ni objašnjena. Moguće je da pretilost doprinosi pojavi simptoma mentalnih poremećaja, ali moguće je i obrnuto. S druge strane, djetetova okolina može doprinijeti i pretilosti i poremećajima raspoloženja i ponašanja. Da bi se ustanovila priroda ove povezanosti, trebalo bi u studiju uključiti i čimbenike iz okoline i one koji utječu na cijelu obitelj.
Studiju su, inače, proveli na britanskoj Medicinskoj školi pri Sveučilištu Bristol, a provedena je na uzorku od 41.000 osmogodišnjaka i njihovih roditelja. U obzir su uzimali indeks tjelesne mase – omjer visine i težine – i simptome depresije, anksioznosti i ADHD-a. Osim ovog, razmatrali su obiteljsku genetiku i indeks tjelesne mase.
Učinak indeksa tjelesne mase na simptome anksioznosti pokazao se minimalnim, a nije sigurno u kojem smjeru ide povezanost. Može se, stoga, zaključiti da svaki utjecaj na dijete i to da se smanji indeks tjelesne mase kako bi se na taj način utjecalo na eventualne simptome depresije ili ADHD-a neće biti učinkovit. No, stručnjaci ističu da je ova studija usredotočena na dobnu skupinu osmogodišnjaka, te da bi veza mogla biti drukčija u tinejdžerskoj dobi ili kasnije.
Znanstvenici su pokušali ustanoviti i povezanost indeksa tjelesne mase roditelja na anksioznost i ADHD djeteta, ali nema dovoljno dokaza da bi se ova veza potvrdila. Čini se, ipak, da je nešto veći utjecaj indeksa tjelesne mase mame, nego tate.
Nedostatak izravne povezanosti indeksa tjelesne mase i poremećaja raspoloženja i ponašanja ima i dobru i lošu stranu. Čini nam se da bi bilo lakše rješavati neke probleme kod djece utjecanjem na njihov indeks tjelesne mase, odnosno - mršavljenjem. No, čini se da je ključno pokušati utjecati na čimbenike iz djetetova okoliša.
