Kako odgojiti dijete koje razumije što znači iskrena isprika?
Svi ljudi, pa tako i djeca, griješe, no važno je moći sagledati što smo učinili i iskreno se ispričati drugoj osobi. Važan dio odgoja pristojne, ljubazne i dobro odgojene osobe jest i učenje djece kako se ispričati onda kada pogriješe ili povrijede drugu osobu, bilo namjerno ili slučajno. No, mališani neće odmah shvatiti ovaj koncept. Međutim, to ne znači da ih ne trebamo poticati da promisle o svom ponašanju i požele izreći ispriku drugoj osobi na sebi svojstven način.
Dijete možda neće u potpunosti shvatiti što je pogrešno napravilo, ali svojim ponašanjem ga ti kao roditelj možeš potaknuti da osvijesti što je pogrešno napravio te ga potaknuti da se ispriča na način na koji se osjeća ugodno.
Dječja psihologinja Laura Markham, autorica knjige Mirni roditelj, sretna braća i sestre: Kako zaustaviti borbu i odgajati prijatelje za život, objašnjava da prisiljavanje djece da se ispričaju uči djecu sasvim pogrešnim lekcijama. Markham vjeruje da kada je osoba, čak i dijete, "prisiljena ispričati se prije no što je spremna na ispriku, može biti kontraproduktivno, odnosno može narušiti odnose." Upravo zato, važno je da naučiš kako ohrabriti i potaknuti dijete da samo odluči izreći ispriku.
"Budući da su djeca prirodno usmjerena na sebe, naučiti ih da se ispričaju pomoći će im shvatiti da njihovi postupci mogu naštetiti [i utjecati] na druge", rekla je Markham. Kako naučiti našu djecu da kažu da im je žao? Prije svega, nemoj forsirati problem. "Ako prisilite svog mališana da kaže 'oprosti', to postaje drugačija bitka - možda se više ne radi o isprici", upozorava psihologinja. U nastavku pronađi korisne savjete koji će ti pomoći da u takvim situacijama postupiš na ispravan način.
# 1 Neka osjećaji prvo popuste
Ako djetetu pokušavaš objasniti situaciju i zašto se treba ispričati, možda će teško razumjeti ono što govoriš jer je još uvijek uzrujano ili bijesno. Neka se smiri kako bi mogao uzeti vremena za razmišljanje o onome što je učinio. Obavezno nastavi inzistirati na osvještavanju onoga što se dogodilo. Ne dopusti da incident prođe, ali ostavi djetetu dovoljno vremena da samo razmisli zašto je to što je učinio loše.
# 2 Zadrži svoje osjećaje
"Imaj na umu da će dijete čak i ako povrijedi drugo dijete i dalje smatrati da je drugo dijete krivo", kaže Markham. Ako se naljutiš, tvoje će se dijete još više sažalijevati (sjeti se da osjeća da je njemu nanesena nepravda). Roditelj treba biti smiren, ali odlučan i čvrst.
# 3 Usredotoči se na situaciju
Umjesto da djetetu kažeš da se odmah mora ispričati, objasni mu što se dogodilo i kako se drugo dijete osjeća riječima koje tvoje dijete može razumjeti. Ako je zgrabila igračku od prijatelja, reci joj otvoreno da to ne može učiniti i da treba pitati za igračku na lijep način, odnosno "mogu li ju posuditi?"
# 4 Budi podrška
Kad je djetetu zaista žao ili osjeća krivnju zbog onog što je učinio, dozvoli mu da svoje žaljenje pokaže na svoj način; Zagrljajem, crtanjem, "poklanjanjem" ubranog cvijeta, dijeljenjem igračaka itd. Svakako, možeš mu dati prijedloge, ali dijete se mora osjećati ugodno u onome što radi. Daj mu do znanja da se slažeš s načinom na koji pokazuje da mu je žao zbog onoga što je učinio.
# 5 Budi primjer
Ako si nekoliko puta pokušali potaknuti dijete da se izgovori ispriku, no ono to nije učinilo, tada se ti ispričaj u njegovo ime. Reci njegovom prijatelju čiju je igračku dijete na primjer zgrabilo da ti je žao zbog onoga što je tvoje dijete učinilo, i dodaj da nisi sigurna zašto je to učinilo. Obavezno mu reci da ćeš o tome razgovarati sa svojim djetetom. Tvoj cilj pobrini se da se i dalje mogu igrati.
Budući da dijete u dobi od 2 godine zasigurno neće reći oprosti zbog tvoje naredbe, možda bi bilo korisno pokušati s drugim riječima. Možeš reći nešto poput: "Pomogni svojem prijatelju da se osjeća bolje, utješi ga" ili "Što bi mogli učiniti da tvoj prijatelj/ica prestane plakati?". Ove proaktivne riječi dotiču se osjećaja koje tvoje dijete može razumjeti. Poučavanje djece empatiji ili razumijevanje onoga što drugo dijete osjeća prvi je korak do iskrene isprike.
