Vrtić Razvoj od 2. do 6. godine 28. svibnja 2020.

Temelj razvoja: Ne postoje besmislena dječja pitanja

dijete, pitanje, zantiželja
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Dječja pitanja ne bismo trebali ignorirati, već ih shvatiti kao pokretače razvoja. Važna je navika postavljanja pitanja, onih s mogućim i nemogućim odgovorima. Jer pitanja su temelj razvoja i osnova učenja, piše Maja Jerčić, prof. pedagogije

"Uistinu važna pitanja su, naime, samo ona koja može formulirati i dijete. Samo su ona najnaivnija pitanja stvarno značajna. To su pitanja na koja nema odgovora". 
Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Zamislimo da su misli cigle, a uzročno-posljedične veze koje ih povezuju cement koji izbacuje mješalica pitanja. Zamislimo dijete koje poput marljivog projektanta i graditelja slaže te cigle jednu na drugu i povezuje ih logičkim vezama stvarajući oblik građevine ''svijeta oko sebe''.

Dijete stvara sliku svijeta; u rukama drži kist i slika ga na još praznome platnu svoje percepcije; svira po tipkama, prevrće po žicama i komponira značenja koja u njemu nalazi; poput lingvista pojavama pridružuje objašnjenja, poput sociologa, tumači ponašanja i društvene prakse; poput filozofa, promišlja i daje smisao svemu na što nailazi u svom graditeljskom pothvatu. Dijete polako, s revnošću mrava i predanošću pčele nepoznato pretvara u poznato.

djevojčica Možda te zanima... Mislite da vam je dijete čudno? Možda je darovito Školarci

Pokretači misaone aktivnosti

dijete, pitanje, zantiželja | Author: Thinkstock Foto: Thinkstock Ono što pokreće cijeli taj proces izgradnje misaone građevine svijeta oko sebe su – pitanja. Kada naiđe na rupu u svome znanju, na kognitivnu neravnotežu, dijete se pita. Zašto? ,,Zašto je sada ovo tijesto tako mljackavo?'' Pitanje će možda postaviti na glas, no puno češće postavlja ga u sebi i traga za odgovorom, za zakrpom za rupu znanja, težeći ponovno uspostaviti kognitivnu ravnotežu.

,,Aha, ima previše vode, a premalo brašna.'' Kako? ,,Kako da bude manje mljackavo pa da ga mogu lakše mijesiti bez toga da mi se ovako dosadno lijepi po prstima? Ako je problem u previše vode, dodat ću brašna.'' Pitanja su pokretači misaone aktivnosti, nerazumijevanje neke pojave tjera dijete da si je objasni. Upravo zato trebamo poticati postavljanje pitanja i odgovarati na pitanja djece koja su ponekad tako brojna da njihov natalitet premašuje Kineze i Indijce zajedno. 

Pitanja bez odgovora

Posebno je izazovna jedna skupina pitanja... to su pitanja bez odgovora koja spominje Kundera. ''Zašto Sunce izlazi svaki dan? Zašto mi postojimo? A tko je prvi postojao? A odakle je on došao? A gdje je to odakle je on došao? Kako izgleda ništa?'' I tako u nedogled.

beba Možda te zanima... Najčešće greške koje usporavaju razvoj dječje inteligencije Beba

Gusjenica dječjih pitanja vezana uz smisao i svrhu egzistencije je beskonačna. Odrasli su već uglavnom odustali od traženja odgovora na nešto na što odgovora nema jer su naše ljudske mogućnosti ipak samo mogućnosti, imaju svoje domete i svoja ograničenja. Ali djeca se pitaju. Oni postavljaju ta naivna i značajna pitanja s čežnjom da daju temelje misaonoj građevini svijeta oko sebe, iz potrebe da označe početak svega i sebe u tome svemu. Jer ih otpočetka (evo, otpočetka) učimo da sve ima svoj početak: dan, čovjek, rijeka, pjesma... 

djevojčica igračke igra dinosauri Možda te zanima... Devet najtežih dječjih pitanja i odgovori na njih Vrtić

Djecu treba poticati da se pitaju i teže razumjeti

Dječja pitanja, pa i ove ''bezodgovorne fanatike'', ne bismo trebali ignorirati, već ih shvatiti kao pokretače razvoja, kao mješalice za cement za povezivanje cigli. Zato ih treba poticati, dati im na značaju i sačuvati taj naivni dječji poriv da se pitaju i da teže razumjeti. Nije bitno hoće li doći do rješenja kako je sve nastalo i otkud nas na ovom Pitanju bez Odgovora zvanom Zemlja. Neće. Temelji misaone građevine ostat će lebdeći.

mama kći razgovor doručak Možda te zanima... Postavi djetetu ova 23 pitanja i saznaj što misli o tebi Roditelji

Važna je navika postavljanja pitanja. Onih s mogućim i nemogućim odgovorima. Jer pitanja su temelj razvoja i osnova učenja. Kako?

  • Pitanjima se potiče misaona aktivnost, zahvaljujući rupama u znanju i kognitivnoj neravnoteži na čijim krajevima dolazi upitnik, djeca misle. Analiziraju, uspoređuju, zaključuju. Pitanje je formulirani problem, a problem, po svojoj prirodi, vapi za rješenjem.
  • Zahvaljujući navici postavljanja pitanja, stvari se ne uzimaju zdravo za gotovo. Preispituju se uvriježene prakse i konvencionalnosti, kao i ono što se smatra normalnim, dovode se u pitanje norme, pravila, ideologije..., a pitanja su i neobično učinkovita kada je riječ o razgrađivanju standardiziranosti i klišeja. Pitanja su okidači kritičkog mišljenja i generatori kreativnosti.
  • Pitanja razvijaju postojeće ideje, teorije, definicije, rješenja... Pitajući se o tome što je bolje, lakše, kvalitetnije, smislenije, pravednije, definiramo koncepte boljeg, lakšeg, kvalitetnijeg, smislenijeg i pravednijeg, i zatim, pitajući se kako postići to bolje, lakše, kvalitetnije... osmišljavamo načine i pronalazimo metode. 

roditelji dijete razgovor | Author: Thinkstock Foto: Thinkstock

Aktivni kreatori vlastite budućnosti

Ako želimo djecu naučiti učiti, ako želimo da budu aktivni kreatori vlastite budućnosti, društveni kritičari kojima se ne može manipulirati, pametni potrošači, osviješteni korisnici medijskih sadržaja, autonomni subjekti, a ne heteronomni objekti, trebamo poticati njihov urođeni poriv za postavljanjem pitanja, stvaranjem slobodnog obiteljskog i školskog okruženja koje pitanja dočekuje s dobrodošlicom. Mjerama aktivne politike promicanja i poticanja nataliteta pitanja, potaknut ćemo cjelokupni razvoj djeteta usmjeravajući ga prema samostalnosti, originalnosti i aktivnosti. 

Pitanja su možda i osnova ljudskosti. Ono što nas razlikuje od životinja, srž definicije humanoidnosti (u misaonom smislu) i njezina granica. Pitamo se, odgovaramo, stvaramo kulturu, razvijamo znanost... a sve uvijek počinje pitanjem... (možda je pitanje taj nedokučivi početak). Prestanemo li se pitati, prestajemo biti ljudi (u misaonom smislu)... Što je bilo prije? Kokoš ili jaje? Ili pitanje (o kokoši i jajetu)? 

"A pitanje na koje nema odgovora jest barijera koja onemogućuje da se ide dalje. Drugim riječima, upravo pitanja na koja nema odgovora ograničavaju ljudske mogućnosti, ocrtavaju granice ljudskog postojanja".
Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Možda te zanima... Četiri greške kojima ubijamo dječju kreativnost Školarci  
Autor kolumne

Maja Jerčić, prof. pedagogije

U počecima rada, kada sam tek započinjala s provođenjem svojih autorskih edukacija i pisanjem stručnih sadržaja, najteže mi je bilo napisati upravo ovaj dio ''o autoru'', zato što sam imala malo toga za napisati. Tko sam, što sam i što sam do sada radila bio je kratak popis rastegnutih stavki. Sada sam u istome problemu, jednako mi je teško napisati dio ''o autoru'', ali iz drugog razloga. Popis je sada predugačak, a konciznost mi nikada nije bila jača strana. Završila sam pedagogiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radim u jednoj ustanovi koja se primarno bavi obrazovanjem odraslih. No, već se skoro desetak godina kao neovisna autorica i predavačica aktivno bavim temama učenja i poučavanja, čitanja i čitalačkih navika te razvoja kreativnosti i kritičkog mišljenja. Tako su nastali programi Učimo učiti za djecu i mlade (za nekoliko dobnih skupina), Učimo učiti za stručnjake (za djelatniku u obrazovanju), Učimo učiti za roditelje koji se organiziraju u suradnji s vanjskim zainteresiranim partnerima ili kroz projekte. Uživam u pisanju i do sada sam napisala brojne stručne članke, dvije knjige: ''Učimo učiti - ŠTO je kvalitetno znanje i KAKO ga stjecati'' (Element) te ''Učiti se može naučiti'' (Alfa). S godinama je i tema medijske pismenosti postala nešto čime se bavim. Tako uživam u pisanju članaka na tu temu te održavanju edukacija, od kojih je zadnja bila održana u okviru projekta POU-a Samobor za nastavnike srednjih škola. U međuvremenu - u periodu od rastezanja referenci u autorskim karticama do njihovog povećeg opsega, postala sam i mama. Ta je nova uloga aktivirala i mobilizirala jednu drugu stručnu dimenziju mene (no sada i osobno motiviranu) pa su tema roditeljstva i osmišljavanja aktivnosti poticanja ranog dječjeg razvoja, postale sastavni dio mog profesionalnog repertoara. Do prije nekoliko sam godina odgojnim problemima pristupala isključivo teorijski, a kako se sada imam priliku s njima nositi i u praksi, kao izvrsna metoda njihova rješavanja pokazale su se priče. Tako sam za Salveo osmislila i napisala slikovnicu Slonica Nisita gasi požar koja pomaže mališanima u ispuhivanju nosu pomoću aspiratora za nos. Priča je definitivno prirodni jezik djece, stoga s aktivnostima osmišljavanja priča za rješavanje odgojnih tegoba - nastavljam i dalje.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.