Provođenje vremena s bakom i djedom važno je i za njih i za djecu, a praznici i godišnji odmori često su povod za ostavljanje kod njih na duže vrijeme. Kako se postaviti ako je dijete povučeno ili ljutito na roditelje što su ga ostavili?
Nekad su bake i djedovi bili svakodnevno prisutni u životu svoje djece i unuka jer su obitelji često živjele zajedno, no danas je situacija drugačija. U mnogim obiteljima više ne žive u istom domaćinstvu, ali oni i dalje imaju značajne i raznolike uloge u obitelji. Razna istraživanja pokazala su da provođenje vremena s unucima donosi dobrobiti i za djecu i za bake i djedove. Skupina znanstvenika iz Njemačke i Švicarske otkrila je kako bake i djedovi koji provode puno vremena s unucima žive čak pet godina duže od onih koji nisu uključeni u život svojih unuka.
"U redu je da djedovi i bake budu utjeha i podrška djeci, da im više popuštaju i udovoljavaju, te im pomažu da lakše prebrode razne razvojne frustracije. Djedovi i bake čuvaju obiteljsku tradiciju i prenose je unučadi. Njihove priče djeci su zanimljive i važne jer sadrže nešto mistično i posebno jer pripada samo njima, odnosno njihovoj obitelji. Nije rijetkost čuti kako se odrasli prisjećaju djedova i baka s velikom ljubavlju i poštovanjem ističući kako im je taj odnos bio vrlo važan. Stoga ako postoji volja i mogućnost, odnos baka, djedova i unučadi treba poticati i obostrano njegovati", smatra psihologinja Natalija Stanković.
Vječna briga: Baka će razmaziti dijete
Praznici i godišnji odmor - najčešći povod
Ljeto je vrijeme 'ferija' za vrtićku i školsku djecu, ali roditelji uglavnom imaju manje godišnjeg odmora nego što traju praznici u školama i vrtićima, a ako su bake i djedovi u mirovini, često su djeca kod njih.
"Roditelji se često pitaju kada mogu ostaviti svoje dijete kod djeda i bake na nekoliko dana, a za pokretanje te teme u obitelji povod su obično praznici ili godišnji odmor. Tu nema jednoznačnog odgovora, jer to jako ovisi o tome kakvo je dijete, kako je prošlo u prvoj godini, u fazi kad se treba najviše namiriti bliskim kontaktom s mamom, ovisi i o odnosu djeteta s bakom i djedom, a i o tome u kojem se razvojnom periodu dijete trenutno nalazi. Nije svejedno je li to druga ili treća godina, je li to period ponovnog približavanja mami koji se tada aktivira u djetetu. Svi ti faktori mogu utjecati na to hoće li dijete biti sposobno pustiti mamu i tatu i biti kod nekoga drugoga nekoliko dana, ili će to doživjeti kao bolno iskustvo", kaže Tomislav Kuljiš, autor programa 'Roditeljstvo i rani razvoj' i osnivač Centra Prirodno roditeljstvo.
; Baka i unuka
Što kad se dijete ponaša ljutito i povučeno nakon povratka roditeljima?
Vrlo često roditelji, kad se vrate nakon par dana, svjedoče da je dijete povučeno, izbjegava kontakt s njima, ponaša se kao da je ljutito na njih i kao da ih ne želi. To naravno zaboli roditelje, znaju se osjetiti pogođeno i pitati se zar dijete sad više voli baku i djeda nego njih.
No Tomislav Kuljiš objašnjava da se tu radi o jednom mehanizmu koji je potpuno normalan i prirodan, ali nije dobro da ga aktiviramo kod djeteta:
"Dijete ima doživljaj izdaje, razočarenja u roditelje. Ono ne percipira da je u pitanju bilo putovanje, ili da su mama i tata napokon, nakon dvije ili tri godine, dobili priliku da nekamo odu sami. Za dijete takva situacija ponekad znači izdaju, kao da se pita 'Kako ste mi to mogli učiniti, kako ste me mogli ostaviti?', bez obzira što voli baku i djeda i što mu je s njima bilo dobro. Dijete ipak može biti duboko razočarano i pogođeno time, pogotovo ako nije bilo pripremljeno za ovu situaciju." Idealno bi bilo spriječiti to, no ako nam se i dogodi ovakva situacija, Kuljiš ističe kako je važno da roditelji takvu reakciju djeteta ne shvate osobno, da se ne počnu ljutiti i duriti na dijete (npr. "Mi smo te poželjeli, a vidi kakav si sad ti"). Bitno je da roditelji daju djetetu prostora i pravo da se osjeća kako se osjeća i da mu potvrde njegove osjećaje. Mogu mu reći nešto kao: "Vidim da si ljut, vidim da si tužan, vidim da smo ti falili, žao mi je što je tako bilo, žao mi je što se tako osjećaš..." "Važno je da u sljedećem periodu, a to mogu biti sati ili dani, roditelji daju djeteta prostora da se 'otopi', da se polako vrati u kontakt, jer to je ono što dijete u konačnici i najviše želi, i da mu da do znanja 'Tu sam za tebe; kad budeš spreman, ja sam tu; naš odnos se nije promijenio; žao mi je što je tako bilo, ali ja sam i dalje tu za tebe'", savjetuje osnivač Centra Prirodno roditeljstvo.
