Roditelji raspravljaju o tome kada je pravo vrijeme da dijete dobije svoju sobu i pravi krevet, a donosimo vam i savjete stručnjaka kako da ta velika promjena prođe što bezbolnije
Preseljenje djeteta u pravi, veliki krevet i u vlastitu sobu velik je izazov i za dijete, ali i za roditelje osobito ako je dijete do tada spavalo s roditeljima u zajedničkom krevetu. Koji je pravi trenutak za taj veliki korak zapitala se mama na forumu missMame te je napisala da njezin troipolgodišnjak još spava u kinderbetu i sada ga planiraju preseliti u veliki krevet.
Kod većine naših čitateljica prelazak djeteta u vlastitu sobu ubrzao je dolazak nove bebe, a prenosimo vam iskustva čitateljice nate34 čiji je sin i pomagao uređivati svoju sobu u koju se preselio s nepune tri godine.
"Uključili smo ga u kompletan proces uređivanja sobe, tako je pomagao tati kod bojanja zidova (to mu se jako svidjelo), išao je s nama u kupnju namještaja za sobu, sam si je izabrao krevet i jedva je čekao da ga dostave. Kad smo uredili sobu, odmah je popodnevna spavanja imao u svojoj sobi, htio je i noćna, ali smo mi bili u strahu što ako se probudi pa nas nema i slično. Mi smo radili više problema nego on. Inače je dijete koje, kad mu se dosta priča o nečemu, brzo prihvati novu situaciju, tako da s preseljenjem zbilja nije bilo problema", napisala je nata34.
I mama missha svoju je djevojčicu preselila u vlastitu sobu dok je bila trudna, a njezina je kći tada imala 20 mjeseci.
"Odmah je dobila veliki krevet i za čudo nije ni plakala ni protestirala, muž je prvu noć iz straha spavao na podu u sobi! Lijepo je spavala u svojoj sobi, dolazila je k nama ujutro oko 6 još malo odmorit. Eh, kad se beba rodila, sve se poremetilo, htjela je opet k nama u krevet, većinom se još budi više puta od bebačice jer bi se išla igrati, jesti, piti, van, k baki… Svašta, samo ne bi spavala", opisala je svoje iskustvo mama missha. Slično je iskustvo imala i čitateljica anapačiji je sin prije navršene druge godine preselio u svoju sobu, a preseljenje je super prihvatio i čak je i bolje spavao. Mami i tati u krevet se počeo vraćati kada se rodio mlađi brat, no s vremenom se i to prorijedilo.
Preseljenje kada prestanu noćna buđenja
Neki roditelji odluku o preseljenju donose i ranije i to obično kada se dijete prestane buditi noću.
"Prva cura je počela spavati u svojoj sobi kada je počela spavati čitavu noć, s otprilike četiri mjeseca. Imamo mali stan tako da kao da je bila s nama u sobi, a opet je imala svoj prostor. Na normalnom krevetu je počela spavati s tri godine. Mlađa cura ima uskoro pet mjeseci i još uvijek se tu i tamo probudi kroz noć tako da je još uvijek s nama u sobi. Čim počne bolje spavati, selimo ju kod seke", piše mama Evvie. I sin čitateljice lucky79 svoju je sobu dobio prije nego što je napunio godinu dana starosti.
"Naš stariji sin išao je u svoju sobu s deset mjeseci, najprije naravno u krevetić, a sa 21 mjeseci prešao je u veliki krevet, bez ikakvih problema. Tata mu je napravio veliku drvenu ogradu da ne padne. Nikad nije spavao s nama u krevetu, jednostavno je dijete koje treba svoj prostor i mir. Mlađemu je sad 10.5 mjeseci i uskoro ga selimo braci u sobu. S obzirom na to da je stariji počeo spavati cijelu noć bez buđenja kad smo ga prebacili u njegovu sobu, nadamo se da će tako biti i s mlađim", napisala je lucky79.
Neka djeca u svom krevetu spavaju od rođenja, a tako je spavala i kći čitateljice Rene. Svoju je sobu dobila već s osam mjeseci starosti, a veliki krevet s dvije godine.
Postupni prelazak i građenje navika
Kada govorimo o donošenju odluke o preseljenju u vlastitu sobi ili krevet, ističe psihologinja Sunčana Rokvić iz Telefončića – Savjetovališta za rani razvoj djece, to se obično događa kada jedna od strana, ili roditelj ili dijete poželi, i za to ne postoji određena dob. Ako su odluku donijeli roditelji, lakše će je objasniti djetetu koje je napunilo dvije godine, nego maloj bebi jer se dvogodišnjaku lakše mogu objasniti želje o odvojenom spavanju.
Psihologinja savjetuje da se prelazak napravi postupno i to tako da se dijete prvo privikava na samostalno umirivanjekad se noću budi.
"Možemo mu dati nekog 'ljubimca' da s time spava i slično. Ako se radi o mlađem djetetu, također je važno da ne radimo nagli prelazak i da odgovaramo na djetetove potrebe za našom blizinom, strpljivo ga uspavljujemo i tako dajemo poruku da je sve ok, da smo mi tu ako nas zatreba i slično. Ako dijete izrazi samo želju da želi ići u svoju sobu i svoj krevet, taj će prelazak biti gotovo bezbolan. No ponekad roditelji ne mogu dočekati taj trenutak i onda oni pokreću inicijativu odvojenog spavanja", kaže Sunčana Rokvić.
Pedijatrica dr. Giovana Armano smatra kako je dijete od godine dana starosti potpuno spremno da bude samo u sobi. No, u tom slučaju je preporučljivo da dječja soba ne bude izolirana i udaljena od spavaće sobe. Neki roditelji i djeca ipak duže dijele sobu ili krevet, a u tom slučaju, savjetuje defektologinja Ana Rajić, u dobi od četiri godine dijete je svakako spremno na preseljenje u svoju sobu te ističe kako je važno polako graditi navike.
"Primjerice, ako je dijete naviknuto zaspati u vašem krevetu, prvi korak je naučiti ga da samo zaspi u krevetu, bez vaše prisutnosti uz njegovo uzglavlje. U tome će možda pomoći lagana svjetlost iz hodnika ili obećanje da ćete u više navrata provjeriti je li OK. Uvjerite dijete da je sigurno te da ste vi vrlo blizu i ne biste trebali imati problema", savjetuje defektologinja te preporučuje utvrditi i rutinu odlaska na počinak kako bi se dijete osjećalo sigurno i zaštićeno. Ipak, dobro je i djetetu dozvoliti da, unutar postavljenih pravila, nešto i samo izabere. Primjerice, pitajte ga želi li prije spavanja čuti priču ili pogledati crtić. Vrlo je važno i da u sobi, u kojoj dijete spava, nema televizora.
"Sat vremena prije odlaska na spavanje dijete treba prekinuti gledanje televizije i igranje. Vrlo je važno da dijete koje uranja u san boravi u mirnom okruženju", kaže defektologinja te naglašava kako je svako dijete jedinstveno i posebnopa ne postoji siguran recept kako uvesti navike spavanja.
