Dijete počinje shvaćati što znači biti vlasnik neke stvari tek gledajući svoje roditelje u svakodnevnom životu. Vrlo često dijete time što nam ne da nešto svoje zapravo brani svoje pravo vlasništva, kao što to rade odrasli
Djeca uče kako dijeliti stvari i kako darivanje stvara pozitivan osjećaj. U prve tri godine života djeca gotovo da i ne pokazuju znakove škrtosti. Dapače, u toj dobi veseli ih igra dijeljenja predmeta s majkom ili bliskom osobom. Tek oko treće godine postaju svjesni svojih odnosa s okolinom i škrtost se pojavljuje u određenim situacijama.
Nije svako nedijeljenje loše
Gledajući roditelje, dijete počinje shvaćati što znači biti vlasnik neke stvari, a takvo ponašanje ujedno nam govori da nije svako “nedijeljenje” predmeta škrtost. Tako, primjerice, ako ono samo ne smije dirati i uzimati mamin novčanik s dokumentima, zašto bi onda netko drugi smio uzimati njegove stvari?
Vrlo često dijete time što nam ne da nešto svoje zapravo brani svoje pravo vlasništva, kao što to rade odrasli. Ipak, ima i djece koja doista iz sebičnosti ne žele ni s kim dijeliti svoje stvari. Psiholog prof. Ivan Modrušan kaže da je socijalizacija važna od najranije dobi.
"Svakako kod djece treba poticati određenu vrstu navika i ponašanja jer ljudskom biću nije urođeno išta dijeliti. Dakle, socijalizacija podrazumijeva stjecanje navika, a dijeljenje stvari s drugima je svakako jedna od njih. Sasvim je prirodno da dijete, ako u rukama ima igračku koju voli, nema potrebu dati je nekome", objašnjava prof. Modrušan.
Djeca o tome da treba dijeliti postupno uče, baš kao što uče čitati i pisati, a glavni modeli u ranom razdoblju su roditelji.
Uče o ovisnosti o drugima
To znači da kad, primjerice, roditelj jede keks, svakako treba ponuditi i djetetu. Ili voli li dijete crtati, može mu roditelj ponuditi svoju “najdražu” olovku.
Sve su to primjeri ponašanja koje će s vremenom neutralizirati sebičnost koju djeca znaju pokazivati. Kad roditelji i među sobom i s djecom nesebično dijele i spremni su pomoći jedni drugima, dijete će spoznati i naučiti da nitko ne živi sam za sebe i da su svi u nekom pogledu ovisni o drugima.
Ako trebate posuditi nešto od djeteta, ne zaboravite ga pitati smijete li i zahvaliti mu kada dobijete željeno. Također, ne zaboravite mu vratiti predmet kako bi i drugi put bez problema posuđivao svoje stvari. Ne ljutite se ako ponekad ne želi dijeliti, to je proces koji se uči baš kao i sve ostalo.
Rođendani - dobar primjer
"Primjer naučenog ponašanja je proslava rođendana. Dijete zna, ako počasti prijatelje tortom i slavljem, da će dobiti darove. Isto tako zna da mora donijeti dar kad je nekom drugome rođendan, zbog toga je to dobar društveni običaj i treba ga poticati", mišljenja je prof. Modrušan.
Također, djetetu od najranije dobi treba objašnjavati što znači “posuditi”. Ipak, smatraju psiholozi, postoje neke stvari kojih se dijete neće moći odreći. I to je sasvim u redu, a tjeranje da dijete neku “važnu stvar” posuđuje drugome moglo bi proizvesti suprotan efekt. Prije nego što ga prekorite, razmislite je li mu tu stvar dao netko posebno važan, je li igračka potpuno nova ili nešto slično.
Ono što je najvažnije, roditelji ne bi smjeli kritizirati dijete i podrugljivo ga nazivati škrticom. Takvo postupanje neće ga potaknuti da ubuduće dijeli nego će dijete iz tih riječi zaključiti da je loše i osjećat će se nevoljeno.
