Uzrok odbijanja hrane možda je odnos s majkom

"Poteškoće s prehranom mogu započeti još u najranijem djetinjstvu kao regulacijski poremećaj. Posljedice su poremećaja afekta, inhibitorne kontrole i regulacije ponašanja u najranijim fazama života", kaže dječja psihologinja i psihoterapeutkinja Andrea Čvrljak iz Privatne psihološke prakse Hera iz Splita te objašnjava:

"Klinički simptomi mogu biti hiperosjetljivost, impulzivnost, iritabilnost, hiperaktivnost ili hipoaktivnost, što utječe na biološku regulaciju hranjenja ili spavanja. Ovo sve se veže za ranu povezanost majka-dijete, o kojoj istraživanja govore da su jedan od važnijih preduvjeta psihičkog razvoja djeteta do odrasle dobi. Dakle, poremećaji hranjenja mogu biti posljedica neravnoteže spomenutih parametara.

S druge strane mogu biti i posljedica manipulativnih ponašanja djece i mladih uz pomoć kojih se dobiva željena reakcija okoline pa to okolina usvaja kao normalni standard. To opet utječe na biološku normalnu funkciju uzimanja hrane radi preživljavanja. Opet se vraćamo korijenu problema najranije povezanosti majke i djeteta i vrste njihovog odnosa koji može biti siguran, distantan, izbjegavajući ili kaotičan ", naglašava Andrea Čvrljak, dodajući kako poremećaji hranjenja mogu biti posljedica loših navika hranjenja u obitelji i neredovitih obroka tijekom dana.

Oprezno s nagradama

No, ne treba zaboraviti da odbijanje hrane može biti i posljedica nekih alergijskih reakcija na određenu vrstu hrane. Tada treba dijagnostički isključiti i taj uzrok. Stoga, dobro je posavjetovati se s pedijatrom. Roditeljima koji se svakodnevno susreću s problemom oko jela psihologinja Andrea Čvrljak nudi i nekoliko savjeta:

"Biološka funkcija hranjenja ima za cilj preživljavanje i komplicirati taj ritual uvođenjem novih elemenata – motivatora je suvišno. Pristup treba pojednostaviti i shvatiti da je uzimanje hrane pitanje preživljavanja (kad organizam ima potrebu za jelom, to će i ostvariti).

Ako se uključuje nagrada za određeno ponašanje, onda dječji uspjeh treba povezati sa širom aktivnošću, primjerice izlaskom, sportskom aktivnošću, odlaskom u kino. Roditelji trebaju paziti da ne upadnu u zamku nagrađivanja zbog pojedenog obroka kupnjom nove igračke ili ispunjavanjem neke druge materijalne želje. Željeno ponašanje uklapa se u shemu: zajednička večera sa željenom hranom, čitanje bajke – kontakt, sutradan izlazak – kontakt."

Postavite jasne granice

"Nadalje, roditelji se moraju osloboditi straha da će dijete ostati gladno jer strah blokira dinamiku odnosa između roditelja i djeteta. Obroci bi trebali biti redoviti (doručak, ručak i večera) u zajedničkom okružju obitelji. Treba postojati ustaljeni red hranjenja da bi tijelo – organizam djeteta usvojilo naviku primanja energije za funkcioniranje tijela.

Dobrodošlo je i učenje po modelu. Naime, roditelji moraju uzeti u obzir da ono što oni jedu služi kao model njihovoj djeci. Djetetu valja postaviti i jasne granice što se od njega očekuje, a što ne. Ne možete li riješiti probleme, potražite pomoć", zaključuje Andrea Čvrljak.