Svi smo barem jednom u životu osudili nekog zbog nečeg o čemu sami ne znamo puno ili u čemu nemamo iskustva. Znamo da to nije dobro, ali nekad si ne možemo pomoći. A kasnije se smijemo...
Neka digne ruku u zrak onaj tko nije nikad osudio nikog na temelju nečeg o čemu nemamo pojma i s čim nemamo iskustva. Nema previše ruku? A neka digne ruku u zrak onaj tko nikad nije osudio niti jednog roditelja – prije nego je i sam postao roditelj – pa se kasnije sjetio svojih riječi i gorko ih progutao. Još manje ruku? Priznajmo, svi smo to napravili barem jednom, a kasnije se posuli pepelom.
Jedna je mama na TikToku, s profilom @Jannah, potegla ovu temu videom u kojem je pitala samo: "Recite mi jedan primjer kako ste osuđivali druge mame dok niste i sami postali jedna od njih..." Uz objavu je dodala "Nikad nemoj reći ono – ne ja, kad su djeca u pitanju... Ta stvorenja te spuste na zemlju!"
Nije dugo trebala čekati, a komentari i situacije su se počeli nizati.
„Osuđivala sam mame koje su svojoj djeci dale 10 prilika. Sada sam vlasnica 'tvornice prilika'.“
„Ne mogu vjerovati da sam govorila da moje dijete neće uopće provoditi vrijeme pred ekranom.“
„Ne razumijem zašto ljudi unajmljuju dadilje. 'Ako želite djecu, trebali biste biti s njima 24/7.' Trebala bih za to ići u zatvor.“
„Mislila sam da je lako biti domaćica - vrlo brzo sam se spustila na zemlju.“
„Nikad nisam voljela djecu koja su glasna u javnosti. Moje dijete ima ugrađeni mikrofon.“
„Nekad sam mislila da trudnice koriste trudnoću kao izgovor za obilne obroke. Onda sam i ja postala nezasitna jama bez dna tijekom trudnoće. Zauvijek žalim zbog svojih prošlih prijestupa.“
„Kad ne bi mogle smiriti bebu koja plače u javnosti. Zbog toga se istinski i iskreno sramim i ispričavam se.“
„Moje najdublje isprike mamama 'priljepaka'. Uvijek sam vjerovala da je mama kriva zbog tog što je razmazila bebu. Sa štovanjem, mama bebe priljepka.“
„Nekad sam osuđivala mame jer su cijelo vrijeme izgledale... preplavljeno, iritirano i ljutito. Sada sam ja ta mama.“
„Mito. Sada sam potpuno za. Kao da sam ja to izmislila.“
„Kad ne bi mogli kontrolirati svoje dijete u trgovini. Sada samo gledam s puno empatije, jer SADA RAZUMIJEM.“
„Zajedničko spavanje. Sada sam ja najveći zagovornik.“
„Gomile rublja posvuda. Sad razumijem.“
„Nošenje gumenih čizama ljeti. Jer znate što? Neću se svađati s malim djetetom. Sama biram svoje bitke.“
Bilo je zabavno, zar ne? Zabavno je zato što smo svjesne da smo i same radile te iste stvari – barem neke od njih. Zašto to činimo? Eh, kad bismo samo znali. Onda bismo, valjda, i mogli prestati. Ipak, čini nam se da sve dok priznamo da smo bili u krivu, nije tako strašno – a barem se možemo nasmijati!
