Uvriježeno je mišljenje da dječaci nemaju pravo na suze. Znamo da to nije u redu i znamo da ne bi trebalo biti tako, ali te duboko ukorijenjene stavove teško je iščupati. A želimo da se naši dječaci ne boje pokazati ranjivost…
Na ovom našem „brdovitom Balkanu“ posebna je priča o dječacima i suzama. Dječaci ne plaču, plaču samo curice. Dječaci koji pretjerano pokazuju emocije su… Znaš već. Dječaci moraju biti čvrsti, nikada pokazati slabost. No, nije to samo na ovim našim područjima baš tako, nego gotovo svugdje. Vidjeti muškarca da plače gotovo je nemoguće, budući da se on unaprijed grozi tog – jer je tako odgajan.
Prije nekoliko dana društvene su mreže gorjele zbog muških suza. Ne, doduše, u ovim našim krajevima, jer se radi o Americi i nama ne tako bliskim osobama, ali vrijedi ispričati. Naime, Jason Kelce je igrač američkog nogometa, kao i njegov brat, Travis Kelce, inače dečko popularno poznate Taylor Swift. Stariji Jason nakon 13 godina u nogometu, odlučio se umiroviti i tu je odluku priopćio javnosti na konferenciji za tisak. Nećeš vjerovati, ali dok je o tom govorio, ma čim je sjeo za stol, Jason je počeo plakati. A i njegov brat Travis, također.
Naravno, obojica su itekako kršni muškarci, jer – američki nogomet. Bilo je gotovo nevjerojatno vidjeti ih da plaču. Kako? Zašto? Kako mogu plakati, kad muškarci ne pokazuju osjećaje tek tako, a ako oni nisu pravi muškarci, prave „muškarčine“, pa tko onda jest?! Ali oni, očito, nisu imali nikakvih problema s tim. I društvene su mreže to prepoznale.
Jedan je post na X-u posebno ostavio dojam na mnoge, a glasio je otprilike ovako: „Što god da su Ed i Donna (tata i mama Kelce) napravili da pomognu sinovima da budu emocionalno dostupni, to treba proučavati.“
Whatever Ed and Donna did to help their sons become emotionally available needs to be studied
— tom (@pricesandvices) March 4, 2024
Dakle, prvo je potrebno shvatiti da je potrebno da dečki, dječaci, muškarci budu upravo takvi, da se ne libe pokazati emocije. A onda je potrebno napraviti što god se može da i tvoje dijete bude takvo jednog dana. Ako to želiš, naravno, a trebalo bi željeti.
Evo što možeš napraviti.
Odvoji vrijeme ciljano za povezivanje
Jedna od najmoćnijih stvari koje roditelji mogu učiniti za svoje sinove, osobito kako djeca rastu, je namjerno stvoriti prostor za kvalitetnu povezanost. Posebno na toj vezi treba raditi tata. Tata i sin mogu zajedno prošetati psa, pa to vrijeme naglašeno posvetiti tome da se sin tati povjeri ako se bilo s čim muči u emocionalnom smislu. Može to, naravno, biti i neka druga redovita aktivnost, kao na primjer, odmor od igre na igralištu ili slično.
Pomozi im da imenuju svoje emocije
Jedna od najkorisnijih stvari koje roditelji mogu učiniti kako bi pomogli svojim sinovima da zadrže urođenu emocionalnu ranjivost s kojom su rođeni jest naučiti ih kako dati ime onome što osjećaju. To je važan dio razvoja emocionalne inteligencije, a može pomoći čak i jako maloj djeci da shvate da je to u redu da osjećaju teške emocije. No, isto tako i da se treba prilagoditi tim emocijama umjesto da ih pokušavamo potisnuti.
Drugim riječima, ne želiš djetetu reći što da osjeća, nego mu pomoći dešifrirati ono što stvarno osjeća i dati mu ime za to. Na primjer, ako dijete plače, možeš reći: ‘Kad plačeš, to mi pokazuje da si tužan i to mi pomaže jer inače ne bih znala da te nešto uzrujava'. Ako na vrijeme počneš s takvim razgovorima, to će postaviti dobar temelj za kasnije, da dijete zna da ti se može obratiti s raznim emocijama.
Pokaži ranjivost
Ako roditelji žele da djeca zadrže svoju urođenu ranjivost, važno je pokazati im da su i roditelji emocionalno ranjivi, ali istovremeno priznati da ranjivost nije nužno nešto što nam služi u svim okruženjima. Djeci to postaje sve jasnije kako odrastaju. Ako roditelji nisu spremni pokazati emocionalnu ranjivost, a govoriš mu da bi ono trebalo, to neće uroditi plodom.
Ovo je posebno važno za očeve. Jer očevi su oni koji su jednako tako odgajani – da ne pokazuju emocije – pa se vrlo vjerojatno tako i ponašaju.
