S djecom moramo razgovarati na određeni način, način koji oni razumiju. No, nekad nam ne padne na pamet koji je to način i zašto bi ono što vrlo jednostavno izgovaramo moglo biti zapravo neučinkovito. Dok nam netko ne „otvori oči“.
Imaš osjećaj da te dijete ponekad uopće ne čuje i ne želi poslušati? I sad se čuje grohotan smijeh sa svih strana. Smijeh roditelja kojima je to svakodnevica, ili čak „svakosatnica“. Da, nekad nas jednostavno ne čuju i možemo ponavljati iznova i iznova da nešto naprave, a oni uporno odbijaju. I onda krenemo s ucjenama – dobro, ne volimo ih tako zvati, pa su to češće „posljedice“. No, kako god ih zvali, često one počinju s onim „Ako to ne napraviš…“, obično uz malo povišen ton.
I onda dijete kaže „ne“. I onda ti izgubiš strpljenje, pa ponoviš. Pa te ignorira i nastavi svojim putem. A ti baš želiš zapravo krenuti u park – ali samo ako pospremi sobu. I pomalo pucaš. Ali ne brini, ima nas još, itekako puno. No, ako nešto ne funkcionira, možda je vrijeme da to promijeniš. Možda je vrijeme da promijeniš način na koji djetetu zadaješ zadatke.
Istina leži u tom da djeca zapravo jako loše reagiraju na rečenice koje nose negativan prizvuk. Kad su rečenice „negativne“, onda nije zapravo nelogično očekivati jednako negativnu reakciju i odgovor. Jedna influencerica, inače stručnjakinja za pozitivno roditeljstvo, Krystal Slavin, podijelila je jednostavan, ali zapravo vrlo zanimljiv pogled na takve rečenice kojima od djece nešto „uvjetno tražimo“. Video se zove "Kada/Onda".
U videu je mama napisala: “Ponekad sasvim jednostavno preoblikovanje rečenica i načina na koji tražite od djeteta da nešto učini može doista napraviti veliku razliku u tome kako dijete reagira. Ovo je stvarno korisno."
Zatim slijedi niz rečenica kao primjeri ovom preoblikovanju i različite situacije u kojima se mogu koristiti:
Umjesto "Moraš obuti cipele prije nego što izađeš van", probaj "KAD obuješ cipele, ONDA možemo van."
Umjesto "Ne možemo ići u park dok ne počistiš svoj nered", pokušaj "KADA pospremimo sve igračke, ONDA možemo ići u park."
Umjesto "Nema televizije dok ne doručkuješ", probaj "KADA završiš s doručkom, ONDA možeš gledati televiziju".
Umjesto "Ne možeš voziti bicikl bez kacige", pokušajte "KAD ti kaciga bude na glavi, ONDA možeš voziti bicikl."
To je doista vrlo mala razlika u izgovoru na koju bismo se mogli lako naviknuti. No, ta mala razlika - može učiniti veliku razliku. Kada zahtijevamo nešto od svoje djece, njihov prvi instinkt bit će da uzvrate negativno - pogotovo ako je to nešto što ne žele učiniti, kao što je pospremanje. Kada koristimo rečenice "Kada/Onda", to im daje osjećaj kontrole. Mi ne kažemo da oni ne mogu nešto učiniti, kažemo da mogu čim obave prvi zadatak.
Hoće li ovakve rečenice uvijek upaliti, u 100% slučajeva? Vjerojatno ne, ništa ne pali uvijek. Ali ako imaš dijete koje se opire učiniti ono što tražiš, ovo bi mogla biti promjena koja bi mogla ostvariti neke rezultate. Barem na kratko, dok ne pronađeš neki novi recept… Stalna samo mijena jest, to ionako već znaš.
