Ginekologinja Senka Sabolović Rudman objašnjava koja je razlika između testa iz krvi i kućnog urinskog testa te koji test već jedan do dva dana nakon implantacije otriva trudnoću
Humani korionski gonadotropin (HCG) glikoproteinski je hormon kojeg izlučuje sinciciotrofoblast tj. posteljica tijekom trudnoće, a u krvi majke može se dokazati ubrzo nakon implantacije. Radioimunološkim određivanjem beta lanca ovog hormona (ß HCG) iz krvi postoji mogućnost ranog dijagnosticiranja trudnoće.
Naime, ovaj se hormon može detektirati u krvi vrlo brzo, već 1-2 dana nakon implantacije (ugnježđenja). Nalaz je gotov u istom danu; vrijeme pretrage je oko dva sata, a dobiveni nalaz podrazumijeva kvantitativno određivanje ovog hormona te nam može poslužiti za puno više od detekcije same trudnoće. Naime, bitno je znati da u normalnoj (fiziološkoj) trudnoći betaHCG brzo i dosta pravilno raste; svakih se 31 sat njegova razina u krvi udvostručuje. Razina HCGa postiže najveće vrijednosti u 9. tjednu trudnoće te su tada koncentracije 60- 100 000 IJ/L. Nadalje, do 18. tjedna koncentracija u krvi opada i kasnije se bitno ne mijenja sve do porođaja.
Zašto je važno vaditi betaHCG?
Sukladno tome, u svakodnevnom radu služimo se serijskim određivanjem betaHCGa (svaka dva dana) u ocjeni vijabilnosti ploda, dijagnostici izvanmaterične trudnoće, mole hidatidoze, tumora jajnika ili testisa i slično. Naime HCG, osim u trudnoći, može se pojaviti i kod nekih bolesti kako kod žena, tako i kod muškaraca.
Kod izvanmaternične trudnoće, koja je najčešće anembrijska, razina betaHCGa je značajno niža od one u normalnoj trudnoći.
Uz to, u izvanmaterničnoj trudnoći betaHCG nema pravilan porast, štoviše često se ustanovi njegova ista razina ili blaži pad. Ovdje je važno napomenuti da se mogu naći i drugačije situacije. Naime u slučaju vitalne trudnoće u jajovodu- što je također obuhvaćeno dijagnozom izvanmaternične trudnoće, može se naći i normalna, dakle visoka, vrijednost betaHCGa (kao da se radi o fiziološkoj trudnoći).
Točnost urinskih testova je čak 99%
U dijagnozi rane trudnoće, fiziološke ili izvanmaternične, odličan test probira je i urinski test na trudnoću. On utvrđuje (za 5 min) postoji li prisustvo betaHCGa tj njegovih metabolita u utrinu. Test ne podrazumijeva kvantitativno određivanje (kao onaj iz krvi), već samo podrazumijeva detekciju betaHCGa.
Jednostavni urinski testovi uglavnom funkcioniraju tako da se trakica s indikatorom umoči u urin, test se sukladno uputama obično lako očitava promjenom boje ili pojavom neke oznake (npr. crvene trakice). Pri tome, ovi su testovi različito osjetljivi; uglavnom reagiraju već na vrijednosti HCG-a od 25 IJ/L (osjetljivost urinskog testa provjerite u uputama za upotrebu ili upitom u ljekarni; obično reagiraju na razinu 25-50 IJ/L) što znači da u vrijeme očekivane menstruacije, kada su očekivane vrijednosti puno veće, točnost ovog jednostavnog testa te osjetljivosti iznosi oko 99%. Naime, u vrijeme očekivane menstruacije (obično 12-14 dana nakon ovulacije) vrijednost beta HCG-a iznosi obično oko 100,0 IJ/L.
Rijetko može doći do netočnog rezultata
Jasno je da kod primjene ovog testa može doći, iako rijetko, do pojave netočnog rezultata (lažno pozitivnog, ali i lažno negativnog). Tako, ako je vrijednosti betaHCGa ispod razine detektabilnosti testa nalaz će biti negativan na trakici iako je ustvari betaHCG pozitivan, ali ga test nije u stanju detektirati. Nadalje, kod nepravilnosti u radu bubrega može se promijeniti sastav mokraće što također može dovesti do krivog rezultata testa. Već je ranije navedeno da će kod izvanmaternične trudnoće test iz urina također pokazati pozitivan rezultat, a da se pri tome ne radi o urednoj, fiziološkoj trudnoći.
Vađenje hormona iz krvi je pouzdanije
Zaključno, kućni test na trudnoću smatra se dobrim testom probira to jest orijentacijskim nalazom čiji rezultat treba provjeriti određivanjem betaHCGa iz krvi i/ili odlaskom na liječnički pregled. Naime, kvantitativno određivanje ovog hormona iz krvi smatra se puno pouzdanijom i točnijom metodom naročito u smislu serijskog određivanja ovog hormona (svaka dva dana). Ipak, ništa od navedenog ne može zamijeniti pregled liječnika.
