Svaka mama ima neku ideju o tome želi li više kćer ili sina. No, znamo da na to ne možemo previše utjecati, pa sve ostaje na željama. Ili možda ne?
Već kad zatrudniš – čak i prije – imaš neku ideju o tome želiš li kćer ili sina. Isto je u svakoj trudnoći. Nekad prvo poželiš sina, a onda bi u drugoj trudnoći kćer. No, sve što možeš je željeti i zamišljati, jer to je nešto na što ne možemo utjecati. Ili – nismo mogli utjecati sve donedavno.
A sad, ako imaš novca i možeš si to priuštiti, možeš birati. Možeš odabrati želiš li sina ili kćer. To će te koštati podosta novca, ali ako ti je to uistinu toliko važno... Zašto brinuti oko novca? Tako je nekako razmišljala i Rose Costa, koja je svoju priču ispričala za portal YourTango. Ona je potrošila 100 tisuća dolara kako bi bila sigurna da će joj treće dijete biti djevojčica.
Da, točno tako. Ali nije samo novac bio ono što bi mnoge iznenadilo u ovoj priči. Naime, 36-godišnja programerka Rose Costa i njezin suprug, 37-godišnji Vincent Costa, osim što su potrošili 100.000 dolara, ona se morala podvrgnuti umjetnoj oplodnji, i to sedam puta. Iako nisu imali problema s plodnošću, morali su to proći kako bi bili sigurni da će njihovo treće dijete biti djevojčica.
Costa je sada trudna s kćeri kojoj su već dali ime Olivia, a ona je progovorila o tome kako je željela donijeti ravnotežu u obitelj, pa se odlučila za preimplantacijsku genetsku dijagnozu (PGD). PGD je komponenta IVF-a koja omogućuje pacijentima da odrede spol svojih embrija, nakon čega se mogu odlučiti za prijenos samo embrija željenog spola u majčinu maternicu.
„Jako volim svoje dječake i ne bih ih mijenjala ni za što na svijetu, ali imati djevojčicu mi je jako važno“, rekla je majka sinova Gabriela (15) i Igora (13). „Osjećate se nepotpuno kao majka dok ne dobijete djevojčicu.“
Costa je svjesna da je ovo pomalo kontroverzna odluka, ali je sigurna da bi mnogi ljudi, posebno žene, koji imaju slične želje, željeli znati više o ovome - kako postupak funkcionira i što bi mogli učiniti.
Sam PGD postupak – koji utvrđuje ima li embrij bilo kakve genetske bolesti, kao i otkriva spol – „zapravo nije ništa novo“, kaže Shari Brasner, primalja u Medicinskom centru Mount Sinai u New Yorku napominjući da pacijenti često prolaze kroz to zbog zdravstvenih problema.
No, onaj korak, odnosno odluka da se embriji ne vrate u majku jer bi to rezultiralo bebom neželjenog spola je nešto sasvim drugo. To je korak koji su neke europske zemlje zabranile, a oni koji se zalažu za etičnost na ovom području, osudili su to kao sredstvo stvaranja „dizajnerskih“ beba.
Ipak, praksa trošenja novca kako bi se osiguralo određivanje spola djeteta sve je češća u SAD-u. Jedan je liječnik iz New Yorka za The New York Post otkrio da je zabilježio porast potražnje za svojim uslugama odabira spola od 250 posto u posljednjih pet godina.
„Kao i sa svime na ovom svijetu, postojat će ljudi koji će pokušati zloupotrijebiti moć“, kaže Brasner. „Ali kada tehnologija postoji i bude dostupna, ne mislim da je na liječniku da kaže: 'Neću vam ovo ponuditi' ili 'Ne vjerujem u to'. Tada se liječnik igra Boga, a ni to nije naše mjesto.“
Što se tiče obitelji Costa, neki članovi obitelji nisu odobravali njenu težnju za djevojčicom, priznaje, „ali se nisu miješali“. Njihov je put do djevojčice trajao više od tri godine i za to je vrijeme par koristio kontracepciju kako ne bi riskirali trudnoću s dječakom.
"Moj muž je želio još jedno dijete, ali je uvijek govorio da za njega nije važno je li dječak ili djevojčica. No, rekao mi je da zna koliko želim djevojčicu, pa me je podržavao. Uvijek je govorio: 'Pokušajmo. Možeš to učiniti još jednom.'"
Sada, dok očekuje kći Oliviju, Costa kaže: "Sve je vrijedilo novca koji smo potrošili. I naši sinovi to razumiju, sad kad su stariji. Znaju da mi je važno imati djevojčicu, pa mi i oni pružaju svu svoju podršku."
Možemo misliti o ovom što god hoćemo, možemo reći da je ovo uistinu neuobičajeno. No, tko zna, možda će nam ovo postati sasvim uobičajena stvar. Je li to dobro ili loše, to je već nešto sasvim drugo...
