Trudnoća Porođaj 552 prikaza 23. prosinca 2014.

Trudnoća nas suočava s našim strahovima i brigama

trudnica
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Inače smo sklone ''pogurati pod tepih'' sve što nas brine, čini tužnima, ljutima, ogorčenima, razočaranima, uplašenima... i nastavljamo pokušavati živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Dok ne postanemo trudne. A onda sve ispliva na površinu!

Ne samo zbog utjecaja hormona, već i zbog toga što smo u vrijeme trudnoće intuitivnije i osjetljivije, suočavamo se s mnogim stvarima s kojima se prije nismo htjele ili nismo mogle suočiti. Tada postajemo svjesne da više nismo ''samo mi'' već da nosimo biće unutar sebe za koje smo odgovorni već i sada, a osobito kad se rodi. Uz veselje i radost često se javljaju strahovi i nedoumice, mnogo je pitanja na koja pokušavamo naći odgovor i često se u toj potrazi još više izbezumimo i prestrašimo, zaboravljajući da je majčinska snaga i mudrost već u nama.

Tada je dobro imati podršku i vodstvo stručne osobe koja nam može olakšati trudnoću, pomoći da razriješimo nedoumice, strahove i nađemo snagu i mir koji su potrebni za trudnoću, porod i roditeljstvo. Postoje metode pripreme za porod, poput Fertile Body metode, koje pomažu ženama da se u trudnoći osnaže, umire, eventualno riješe neke stare, pohranjene traume i strahove te se pripreme za porod i majčinstvo.

Prilika da bolje upoznamo sebe

Svaka trudnica ima barem nešto što ju čini nesigurnom i nemirnom, barem nešto zbog čega preispituje sebe, svoj dosadašnji život, svoje stavove i uvjerenja, spremnost za porod i majčinstvo. Ako trudnoću prihvatimo kao veliki dar i priliku da upoznamo sebe kao ženu, možemo se doista transformirati u samouvjerenu, smirenu i mudru ženu koja se pomirila sa svojom prošlosti i koja se raduje svojoj sadašnjosti i budućnosti.

Često tek u trudnoći postajemo svjesne svojih slabosti, svojih strahova ili nam se javljaju nerješene stvari od ranije koje zovu na suočavanje i rasplet. Naime, ili zbog brzine kojom živimo, ili zbog sklonosti da izbjegavamo suočavanje s bolnim situacijama, sklone smo ''pogurati pod tepih'' sve što nas brine, čini tužnima, ljutima, ogorčenima, razočaranima, uplašenima... i nastavljamo pokušavati živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Dok ne postanemo trudne. A onda sve ispliva na površinu!

I to je ključan moment – tada odabiremo hoćemo li se suočiti sa sobom i učiniti sve što je u našoj moći da i sebi i djetetu koje nosimo osiguramo mirnu i svjesnu budućnost, ili ćemo nastaviti živjeti gurajući stvari pod tepih pa se suočavati s bolestima u trudnoći koje nastaju na psihosomatskoj osnovi, komplikacijama na porodu jer rađamo nespremne i prestrašene te povremenim izljevima bijesa i tuge, kako tijekom trudnoće, tako i nakon poroda, kao majke i žene sa svim ostalim ulogama koje pokušavamo uskladiti.

Priprema za porod u studiju Zivia 

U Zivia studiju za sretne i zdrave žene ovisno o željama i potrebama svake trudnice kombiniramo razne stvari. Neke trudnice dolaze samo na prenatal jogu gdje učimo pravilno disati, vježbati i koristimo vizualizaciju. Neke trudnice pak odluče dolaziti samo na individulanu pripremu ili terapiju gdje konkretno radimo na svemu onome što ih čini nesigurnima – bilo da je to strah od porođajne boli ili neki drugi strah vezan za porod, sumnje hoće li biti dobra majka, hoće li moći uskladiti svoje druge uloge s majčinstvom, rješavanje potisnutih bolnih sjećanja na teško djetinjstvo, zlostavljanje ili neke druge traumatične događaje iz svog života... Neke trudnice odaberu pohađati satove prenatal joge i individualnu pripremu, a često me odabiru i za svoju doulu pa smo zajedno kroz trudnoću, porod i u prvim danima nakon njega.

  • Na Na

    U 30. sam tjednu trudnoće. Već i za vrijeme planiranja trudnoće imala sam paničan, paralizirajući strah od boli na porodu. Intervencije, poput epidurane nisu me nimalo tješile jer mi je pomisao igle u kralježnici bila jednako grozna. Zapravo mi se jedino carski rez s potpunim uspavljivanjem (na plin) činio podnošljivim. Ta opcija naravno, sve da je i moguća, zbog svih svojih implikacija, nije dolazila u obzir. Čim sam saznala da sam trudna znala sam da si moram pod hitno pomoći i pripremiti se inače na porod idem u strahu i grču, a znala sam da to vodi ka spazmičkim trudovima i tijelu koje ne surađuje u porodu. Najprije sam se opskrbila literaturom gdje sam i saznala za doule, a onda sam sasvim slučajno (odnosno uz Božju providnost) oko 20. tjedna trudnoće stupila u kontakt s Petrom. Od doule sam očekivala samo osobu koja će samnom biti na porodu jer sam htjela izbjeći sve negativne emocije u rađaoni (suprugovo sažaljenje ili strah, majčino „stisni zube sve smo to prošle“ i slično). Željela sam da me netko iskusan i neutralan upozorava na to da se opustim, na to da li mi je tijelo, šake, lice u grču, da me netko vodi kroz disanje, pomaže u pronalaženju idealog položaja za prolazak kroz trud i otvaranje i da me masira eteričnim uljima. Nešto poput trenera na važnom turniru J. Međutim, dobila sam puno više nego što sam očekivala. U prvih nekoliko susreta Petra me je suočila s mojim strahovima, iskopali smo davno zakopane uzroke koji kod mene sežu još iz djetinjstva, pomogla mi ojačati samopouzdanje i vjeru u mudrost tijela, pomogla me osloboditi uvjerenja da moram ili mogu izvanjski kontrolirati tijek poroda ili svoje tjelesne reakcije, naučila me prihvatiti svaki mogući ishod ali istodobno vizualizirati porod kakav želim, osnažujući i prirodan, bez intervencija i nikako ne onaj koji „se zaboravi kada dođe beba“. Ne želim traumu koju moram zaboraviti. Želim iskustvo koje će me transformirati i osnažiti, pa kakvo god ono bilo. Sada uživam u trudnoći i unatoč strahopoštovanju koje gajim prema porodu, sada strah više ne dominira mnome. Nastavila sam s prenatalnom jogom kod Petre uz koju osim očitih fizičkih benefita, razvoja snage i fleksibilnosti (s pozamašnim trbuhom uspjela sam si sama nalakirati nokte na nogamaJ) napredujem i na emocionalnom planu. Učim biti u sebi. Učim disati, opuštati se i biti svjesna. Učim iznutra kontrolirati i upravljati svojim tijelom. Naime, bila sam otvorena jedan centimetar zbog čega sam morala mirovati. Svaki puta na yogi sam snažno i jasno vizualizirala učvršćivanje moje maternice kako bi izdržala teret trudnoće do kraja. Na posljednjem pregledu doktorica mi je u čudu rekla kako se cerviks toliko produžio da se preklopio i na neki način zatvorio, tj. kako ona kaže „dogodilo se nemoguće“. Ja vjerujem da sam uvelike utjecala na takav nalaz svojim radom „iznutra“ uz veliku pomoć Petre. Sada se veselim vidjeti što nosi budućnost i štreberski nastavljam s pripremama, kao da idem na Olimpijadu. Smatram da bi svaka žena trebala imati najbolju moguću pripremu za porod. Kako fizičku tako i emocionalnu. Dolazak na porod bez pravilne pripreme po meni je kao izlazak na ispit ili na neko natjecanje bez dobre pripreme. Možeš imati sreće i sve prođe odlično, ali vrlo vjerovano ćeš doživjeti neugodnost. Živimo u vremenu kada smo se malo odmaknuli od prirode i naših prirodnih procesa i kada bi bilo dobro, barem u ovim blaženim trenucima, zagledati se malo u sebe i eventualno ispraviti pokoje pogrešno vjerovanje, pokoju toksičnu uvjetovanost ili iracionalan strah, a sve kako bi našim malenim ljudima koji tek dolaze na ovaj svijet pružili najljepši mogući doček i čisti početak.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.