Razvod utječe na sve uključene strane, a djeca posebno ispaštaju. Jedno istraživanje pokazalo je da je taj utjecaj na djecu dugotrajniji nego što bi se očekivalo.
Rasprava o razvodu čini se da ne prestaje. Ne prestaje ni u kućama, niti na globalnoj razini. Nažalost, razvod je postao nešto potpuno normalno, sastavni dio života i nešto čemu se uopće više ne čudimo. I znamo da utječe na sve uključene strane, i to na razne načine, a posebno na djecu koja ispaštaju – ni kriva ni dužna. Ostavlja to na njih dubok trag ma koliko izgledali kao da to nije uopće tako.
Sasvim je jasno da razvod utječe na djecu. No, dok su neposredni učinci razvoda uglavnom vrlo vidljivi, jasni i očekivani, mnogi sumnjaju da razvod ima itekako trajan utjecaj na tu djecu kasnije u odrasloj dobi. Teško je, naime, procijeniti je li loš ishod djeteta razvedenih roditelja izravno ishod razvoda ili „samo“ nesretnog doma ili su tu pak i genetski čimbenici.
Iako je teško pratiti sve aspekte i utjecaje, stručnjaci u Americi odlučili su koristiti porezne evidencije za više od 5 milijuna djece rođene između 1988. i 1993. godine, a prate se njihovi žovoti – prihodi, smrtnost djece, stope nataliteta, zatvorske kazne i fakultetsko obrazovanje. Ono što ovu studiju čini posebno moćnom jest to da se promatra milijun grupa braće i sestara čiji su se roditelji razveli. Uspoređujući braću i sestre, autori mogu vidjeti kako razvod utječe, recimo, na 10-godišnjaka u odnosu na 18-godišnjaka unutar iste obitelji.
Jedan od važnih utjecaja su smanjeni prihodi – jer se troškovi udvostruče zbog podjele obitelji, a iz tog proizlazi i još jedan utjecaj, a to je manje slobodnog vremena oba roditelja – jer moraju više raditi da bi pokrili troškove. Osim toga, tu je i selidba barem jednog roditelja, a prema statistici u SAD-u čak 35 posto djece mijenja adresu u godini razvoda. Često je ta selidba, zbog smanjenih prihoda kućanstva, selidba u susjedstvo i stan niže kvalitete.
Ono što ovu studiju, koju su proveli Andrew C. Johnston, Maggie R. Jones, i Nolan G. Pope, čini drukčijom je da prate braću i sestre iz istih obitelji, koji su razvod doživjeli u različitoj dobi. Pretpostavka je bila da će mlađa braća i sestre koji su više izloženi razvodu imati lošije ishode od starije braće i sestara koji su manje izloženi.
Prema statistikama, među djecom razvedenih roditelja raste broj tinejdžerskih trudnoća, kao broj smrtnih slučajeva te djece. Smatra da se da ovo može biti izravna posljedica smanjenog financijskog budžeta obitelji, pa tako i smanjene kvalitete života.
Johnston i njegovi koautori dali su dokaze da je izloženost razvodu barem djelomičan uzrok negativnih ishoda za djecu nakon razvoda roditelja.
Sve u svemu, razvod ima kratkoročne posljedice, koje su itekako vidljive, ali ima i one dugoročne, koje je teško procijeniti i teško okarakterizirati kao izravnu posljedicu, ali se vrlo vjerojatno ne bi dogodile baš na taj način da se roditelji nisu razveli.
Naravno, ne treba ostajati u lošem braku samo da bi se spriječile moguće posljedice razvoda na djecu, ali je važno znati da razvod sa sobom nosi potencijalno i ovakve, dugotrajne posljedice.
