Većina roditelja želi samo najbolje za svoje dijete, ali nekad se dogodi usprkos tome da shvatimo da naša obitelj ne funkcionira baš onako kako bi trebala i nije najzdravija za svoje članove…
Kao roditelj, uglavnom dajemo sve od sebe da bismo svojoj djeci priuštili ono najbolje, kao i da bismo odgojili djecu najbolje što znamo, pa čak i bolje od tog. No, nekad se dogodi da u toj okolini koja nam je poznata i u kojoj znamo kako što funkcionira, jednostavno ne primjećujemo da opća atmosfera nije najbolja i da nije dobro okruženje za dijete. Nekad shvatimo da je ono što smatramo dobrom i pomalo luckastom obitelji, zapravo disfunkcionalna obitelj.
Kad ustanovimo da naša obitelj nije najzdravija okolina za našu djecu, iako smo živjeli u uvjerenju da jest, nije sve jednostavno gotova stvar. Iako nas to može pogoditi i stvoriti silan stres, na poboljšanju se može raditi. Nema jedne teorije o tome što je disfunkcionalna obitelj, ali to je u svakom slučaju obitelj u kojoj se članovi ne osjećaju sigurno, zbrinuto ili zdravo.
Znakovi da bi obitelj mogla biti disfunkcionalna
- Nedostatak komunikacije
- Neprestani sukobi
- Pretjerana tajnovitost
- Kontroliranje ponašanja
- Nedostatak emocionalne podrške
- Nezdrave veze
- Često okrivljavanje drugih
- Forsiranje na pobjedu, nezdrava konkurencija ili favoriziranje
- Zamjene uloga između roditelja i djece (parentifikacija)
- Slaba ili nepostojeća pravila i granice
- Zanemarivanje
- Sklonost nasilnom ponašanju
- Upotreba štetnih tvari
- Naravno da djeluje na djecu
Iako različite obitelji mogu biti disfunkcionalne na različite načine, pa tako i učinak na djecu može biti različit. No, svakako je vrlo često dubok i dugotrajan. Evo kako može utjecati na djecu:
Nedostatak vještina emocionalne regulacije
Djeca koja odrastaju u disfunkcionalnim obiteljima mogu imati poteškoća s emocionalnom regulacijom, kaže obiteljska terapeutkinja Sandra Kushnier, jer ta djeca „nikada nisu imala zdrav uzor." Ako ih odrasla osoba, odnosno roditelj, ne nauči kako se nositi s ljutnjom, strahom ili tugom, ta će djeca često ponavljati ove nezdrave uzorke.
Budući problemi s mentalnim zdravljem
Djeca koja potječu iz ovakvih obitelji sklonija su anksioznosti i depresiji, a česta je i zloporaba štetnih tvari. „Vještine suočavanja i komunikacije često su narušene jer nije bilo adekvatnog i konstruktivnog uzora. Akademski, neka djeca su izvrsna, jer tako žele dobiti odobravanje, dok drugoj djeci može ipak biti teže zbog nestabilnosti kod kuće”, kaže Kushnier.
Dugotrajna trauma
Ponekad djeca mogu pokazivati simptome traume kao što su nepažnja, kršenje pravila, poteškoće u pridržavanju uputa i loši odnosi s vršnjacima, a to mogu biti i poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD).
Kako poboljšati obiteljsku dinamiku
Mentalno zdravlje na prvom mjestu – može to biti terapija gdje se uči lakše obraditi osjećaje i nauči upravljati obiteljskim stresom
Važna briga o sebi – važno je odvojiti vrijeme za brigu o sebi, opustiti se, napuniti energijom, a to može biti vježbanje, meditacija, vođenje dnevnika…
Pružanje primjera zdravog suočavanja – ako smo svjesni da je obitelj disfunkcionalna, važno je djeci dati alate koji će im pomoći da se na pravi način nose s disfunkcionalnosti.
Plan za rješavanje sukoba – iako su sukobi u ovakvim obiteljima nepredvidivi, važno je imati plan kako postupati u tim situacijama. Omogućite djetetu taj alat.
Rješavanje teških stvari je bitno – djeca moraju naučiti nositi se sa sukobom i kako napustiti situaciju ako se osjećaju neugodno. Mudro je potražiti stručnu pomoć za ovo.
