Razvod je tužan i težak proces za sve uključene, ali je ipak posebno težak za djecu. No, taj proces može biti još i teži ako jednom od roditelja iz usta izlaze pogrešne rečenice…
Svi s vremena na vrijeme kažemo nešto zbog čega požalimo. No, ako smo svjesni tog, možemo to relativno lako kasnije ublažiti, ako upotrijebimo prave riječi i iskreno se pokajemo. No, postoje situacije u kojima to „povlačenje“ riječi nema pravi ili čak ikakav učinak, posebno ako te riječi naprave uistinu veliku štetu. Svi znamo da riječi čine najveću štetu onda kad smo već nečim „načeti“…
A nema puno stvari koje mogu dijete „načeti“ više nego razvod roditelja. Nije zato teško zaključiti da je to vrijeme kad roditelji moraju paziti na svaku svoju riječ. Ne samo da ih stvari koje govore mogu proganjati kasnije na sudu, ako razvod ode toliko daleko, nego, što je još važnije, mogu naškoditi djeci i drugim ljudima u najbližoj okolini. Dakle, u trenutcima kad se osjećate frustrirano, dosta vam je ili ste spremni eksplodirati, duboko udahnite, brojite do deset i, prije svega, ugrizite se za jezik - jer postoje stvari koje nikada, baš nikada ne smijete reći.
"Tvoja mama/tata je lijenčina."
Kad govorimo bilo što loše o svom (bivšem) partneru, to je jednostavno loše. Kad to učiniš, stavljaš dijete u sredinu, između vas. No, dijete je polovica od svakog roditelja i ne smije stajati između vas. Kad dijete sluša optužbe na račun svog roditelja, i ono se osjeća „optuženo“ na određeni način. To može biti i kontraproduktivno za roditelja koji to govori, jer se dijete može prikloniti drugom roditelju.
"Bit ću usamljen(a) dok se ne vratiš."
Možda ti se čini da ovako jednostavno daješ djetetu do znanja da će ti nedostajati dok je s drugim roditeljem. No, zapravo ovako svoju sreću stavljaš djetetu na teret. Ako djeteta nema, ti si usamljen(a) i loše se osjećaš. Na taj se način dijete ne može osjećati dobro niti s jednim roditeljem. Dijete nije odgovorno za sreću svojih roditelja.
"Nadam se da će mi razvodom pripasti dovoljno novca."
Dijeliti financijske probleme sa svojom djecom nije dobro i tako se stavlja teret na njihova ramena - teret koji ne samo da nisu u stanju nositi, već ga uopće ne bi trebali nositi. Radije djetetu reci da su se stvari promijenile nakon razvoda i da trošenje na neke stvari možda više nije moguće, umjesto da ga opterećuješ novcem, i pritom svaljuješ sve na drugog roditelja.
“Tata je htio da ostanemo zajedno kao obitelj, ali mama nije htjela.”
Ovo je još jedan način da djecu dovedete u nezavidan položaj - da moraju birati između jednog ili drugog roditelja, čak i ako je to nesvjesno. Prebacivanje krivnje na drugog roditelja samo povećava djetetovu zbunjenost i tugu. Na ovaj način šalješ poruku da je ipak jedan roditelj kriv i da dijete mora odabrati stranu.
“Muškarci su varalice” ili “Žene su lažljivice.”
Ove fraze ili druge njihove varijacije mogu uzrokovati ne samo trenutačnu štetu, već i postaviti temelje za buduću štetu, budući da mogu uzrokovati da djeca stvore negativnu sliku o spolu. Djeca gledaju i slušaju svoje roditelje i ne želite da ponove isti obrazac u budućim odnosima.
"Da nije tako teško s tobom, ne bismo se razvodili."
Kada dođe do razvoda, djeca će ionako automatski kriviti sebe, a ovakve fraze im samo potvrđuju da su njihovi osjećaji točni. Odgovornost roditelja je da upravljaju stresom i međusobnim nesuglasicama, i to nije nikako djetetova odgovornost. Ove izjave daju djetetu osjećaj da roditelji ne bi imali toliko problema koji bi doveli do razvoda, da je dijete na neki način „bolje“.
"Isti si kao tvoja mama/tata."
Razmisli o poruci koju ovako šalješ djetetu. Očito više ne želiš biti sa svojim partnerom/partnericom, pa ako svom djetetu kažeš da je na neki način isto poput njih, što će pomisliti? Dijete se zapravo u ovoj situaciji pita bi li moglo ostati bez tvoje ljubavi.
"Tata se samo nakratko seli."
Izbjegavaj bijele laži ili izbjegavanje odgovora na pitanja. Ponudi djetetu istinu na iskren i uzrast primjeren način. Djeca moraju znati da žive u predvidivoj okolini koju mogu razumjeti i predvidjeti u određenoj mjeri. Kad se roditelj iseljava iz kuće, zbog razvoda, to će zahtijevati suvislo objašnjenje. Inače bi dijete moglo misliti da je svijet nepredvidiv. Oba roditelja trebaju se složiti oko verzije istine, koja može pomoći djetetu da prebrodi vrlo veliku promjenu.
"Idi u svoju sobu ako ćeš plakati."
Može boljeti spoznaja o tome kakvu bol razvod uzrokuje vašem djetetu, a još više može boljeti kada vidiš kako tu bol izražava pred tobom. No, koliko god to bilo teško, moraš im dopustiti da izraze te osjećaje i ni pod kojim okolnostima ih ne smijete potiskivati. Razvod je zastrašujući za djecu, pogotovo kada nisu dovoljno stari da izraze svoje emocije tako precizno kao odrasli. Ako izgovoriš ovu ili sličnu rečenicu, to pokazuje djeci da ne želiš vidjeti njihove 'negativne' ili 'loše' osjećaje, i kao rezultat toga oni će skrivati svoje emocije od vas.
"Sada si 'muškarac/žena u kući'."
Iza ove fraze možda stoji potreba da djetetu usadiš osjećaj odgovornosti, ali u stvarnosti jednostavno dijete opterećuješ idejom da sada nekako mora preuzeti ulogu "odrasle" osobe u kućanstvu. Osobito kod mlađe djece, ovakve se izjave obično se shvaćaju doslovno. Niti jedno dijete, bez obzira na dob, ne bi smjelo imati osjećaj da treba preuzeti uloge i/ili odgovornosti odraslih.
