Razvod mijenja dječji svijet. Kako odgovoriti na najčešća dječja pitanja, što rastava znači za djecu i kako obitelji mogu prevladati tu krizu pojasnile su psihologinje Hrabrog telefona Mirna Čagalj Farkas i Sara Lulić
U Hrvatskoj je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2017. godini bilo 6265 razvoda, što je 11 posto manje nego godinu dana ranije. 34,4 razvoda dolazi na 100 brakova, što znači da “pukne” svaki treći brak, a u prosjeku su ti brakovi trajali 14,7 godina. O tome što rastava znači za djecu i kako obitelji mogu prevladati tu krizu pojasnile su psihologinje Hrabrog telefona Mirna Čagalj Farkas i Sara Lulić.
Iako je razdvajanje roditelja vrlo stresno za djecu, istraživanja pokazuju da život u nesretnim obiteljima nosi veće poteškoće kod djece nego život u razvedenim obiteljima, ako se pri razvodu vodilo računa o emocionalnim potrebama djece - kažu psihologinje.
Najčešće pitanje koje muči roditelje je kako djeci reći da se mama i tata rastaju. "Važno je znati da ne postoji točan recept. Pritom je nužno imati na umu dob djeteta jer svaka sa sobom nosi razvojne karakteristike, mogućnost shvaćanja promjena, izražavanja emocija, a time i reakcije na razvod. Roditelji često griješe jer misle da predškolci teže prihvaćaju odvajanje jer pokazuju regresivna ponašanja (sisanje palca, tepanje, ponovno mokrenje u krevet i sl.), ali i zbunjenost ili uznemirenost. Naime, i školarcima je podjednako teško, a oni to pokazuju ljutnjom i tugom. Ponekad mogu biti i agresivni prema onome koga okrivljuju za razvod ili se identificirati s jednim od roditelja, a krivnju za razvod često pripisuju sebi", pojašnjava psihologinja Mirna Čagalj Farkas.
Prema preporukama stručnjaka iz publikacije Hrabrog telefona “I mama i tata – Kad se roditelji rastaju” najbolje je direktno i jednostavno objasniti djetetu što se događa. S predškolcima se o rastavi razgovara tjedan ili dva prije razlaza, djeci od pet do osam godina mjesec, dva ranije, a starijoj djeci razvod je dobro najaviti i ranije.
"Dok na umu imaju dobrobit djeteta te odvajaju svoje sukobe od uloge roditelja koju će zauvijek dijeliti s bivšim partnerom, djeci omogućavaju daljnji osjećaj sigurnosti, povjerenja i stabilnosti", kaže Lulić.
Psihologinje Hrabrog telefona Mirna Čagalj Farkas i Sara Lulić savjetuju kako odgovoriti na najčešća pitanja koja djeca postavljaju tijekom razvoda.
Jesam li ja kriv što se mama i tata rastaju?
Jedna od najvažnijih stvari je predstaviti odluku o razvodu kao roditeljski dogovor. Potrebno je i više puta ponoviti da razvod nikad nije krivnja djece te da je to odluka koju su donijeli zbog svog odnosa. Primjerice, djetetu mogu reći: “Želimo da znaš da razvod nema veze s tobom niti s tvojim odnosom s nama. Naša odluka je da više nećemo biti partneri, ali zauvijek smo tvoji roditelji”.
Hoćete li se pomiriti?
Važno je da roditelji razgovaraju s djetetom o razvodu tek kad je njihova odluka konačna. Ipak, čak i kad roditelji jasno kažu djeci da je razvod konačan, prirodno je da ona žele da se to promijeni. Dječja želja za pomirbom zapravo je odraz potrebe za sigurnošću i bliskošću, za tim da i dalje ima odnos s oba roditelja. Djeci ne treba objašnjavati razloge razvoda nego im toplo reći da je to konačna odluka, ali da će se i dalje zajedno brinuti o svemu što dijete treba.
Ako napravim nešto loše, hoćete li i mene ostaviti?
Roditelji trebaju objasniti djetetu da ga vole bez obzira na to kako se ono ponaša. Važno je razlučiti da roditelj može misliti kako je neko djetetovo ponašanje loše, no nikad mu se ne smije slati poruka da ono ne valja i da je loše.
Roditelji često misle da njihova djeca neće razumjeti što je razvod, pa ponekad uopće ne razgovaraju o tome. Potrebno je da djetetu za razvod roditelji kažu zajedno, kažu psihologinje.
Ono što je iznimno važno je ne okrivljavati pred djetetom partnera da je kriv za razvod. Recite djeci onoliko koliko je potrebno da razumiju promjene koje će razvod donijeti i naglasite im da ona nisu uzrok razvoda te da ih oboje jako volite.
Ništa ne može ukloniti dječju bol u kratkom vremenu, ali dozvoljavajući im da izraze svoje osjećaje, roditelji im pomažu da prihvate nastalu situaciju i da joj se prilagode. Roditelji također trebaju postaviti jasne granice dječjeg ponašanja. Također, ono što ne smiju raditi je tražiti od djece da biraju stranu, a kad su s djecom, trebali bi sklopiti privremeno primirje čak i ako se ne slažu. Ono što nikako ne smiju raditi je upotrebljavati djecu kao oružje za svoje obračune.
"Tijekom i nakon razvoda djeca mogu imati poteškoća s izražavanjem osjećaja o razvodu. Teškoće koje proživljavaju mogu se različito odraziti na njihovom ponašanju. Roditelji trebaju pratiti dijete i, ako primijete bilo kakve promjene, korisno je obratiti se stručnoj osobi", kaže psihologinja Sara Lulić te dodaje da se roditelji za sva pitanja, nedoumice ili dvojbe mogu obratiti i na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800.
Također, razgovor sa stručnjakom poput stručnog suradnika u školi, psihologa, pedagoga ili drugog stručnjaka mentalnog zdravlja može olakšati djeci proces prilagodbe i pomoći im da prihvate promjene koje razvod donosi.
"Ako postoji jedna stvar koju roditelji koji se razvode trebaju zapamtiti, to je da razvod sam po sebi ne predstavlja rizični faktor za njihovo dijete sve dok i dalje surađuju i brinu se o njemu, međusobno komuniciraju i pomažu si, a prema potrebi potraže pomoć stručnjaka", poručuje psihologinja Mirna Čagalj Farkas.
Prilagođavanje na razvod roditelja dug je i bolan proces te može potrajati i dvije godine. Reakcije djeteta na razvod roditelja mogu uključivati:
- Tugu
- Učestali plač
- Pojačanu razdražljivost
- Bespomoćnost
- Ljutnju
- Posramljenost
- Strah da će biti ostavljeno
- Slabiji apetit
- Poteškoće sa spavanjem
- Zaboravljivost
- Poteškoće u školi
- Noćne more
- Mokrenje u krevet (ponovno nakon što je dijete već odbacilo pelene)
- Sisanje palca
- Tepanje
- Bijes
- Prkos
