Školarci Razvoj od 7. do 14. godine 5479 prikaza 07. listopada 2016.

Djecu moramo učiti o njihovim pravima, ali i dužnostima

djeca, djevojčica, dječak
Foto: Thinkstock

Važno je znati kako djeca trebaju odrastati i živjeti u zdravom, sigurnom i ugodnom okruženju. Trebaju izrasti u odgovorne, obrazovane i zdrave odrasle ljude, a to je moguće ako im mi odrasli pomažemo u zaštiti njihovih prava te ukoliko ona sama uče o svojim pravima i štite ih unutar svojih mogućnosti

Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost pokazala se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu što se učinilo donošenjem Deklaracije o pravima djeteta (1959), a kasnije i Konvencije o pravima djeteta (1989).

Možda je danas više nego ikad istina da će način na koji se mi odrasli odnosimo prema djeci biti ključan za budućnost društva. Suvremena pedagoška misao polazi od ideje da svako dijete ima pravo na osobi rast i razvoj. Sloboda djeteta u smislu priznavanja njegovih specifičnosti predstavlja osnovu kontinuiranog napredovanja prema zdravoj i konstruktivnoj zajednici. Priznavanje prava djeteta dovodi do mogućnosti stvaranja kvalitetnijih odnosa između roditelja i djece, ali i djece i drugih odraslih, zasnovanih na međusobnom poštovanju.

Odnos prava i odgovornosti zapravo je problem o kojem se najčešće raspravlja u odgojnom kontekstu. Prije svega važno je znati što su to prava, što su ljudska prava, a što dječja prava, a onda posebno u kakvom su ona odnosu prema odgovornostima, odnosno obavezama i dužnostima. U tom kontekstu važno je znati da ljudska prava imamo stalno, odnosno ne moramo ih zaslužiti nego nam jednostavno pripadaju činjenicom da smo ljudi.

Preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje

Tako i dijete ima pravo na obitelj/roditelje samim time što je dijete. Odnosno, ne mora to odrađivati ili zasluživati nekim postupcima ili ponašanjem. Ako ga učimo da mora zaslužiti roditelje (primjerice, „Neću doći po tebe u vrtić ako me ne poslušaš“), osim što mu na neki način ugrožavamo njegovo osnovno pravo, možda još i gore – stvaramo mu krivu sliku o tome što je odgovornost.

Možda je važno reći da ostvarenje nečijeg prava pretpostavlja i preuzimanje odgovornosti – da nećemo povređivati prava drugih. U tom kontekstu o odgovornosti se može razmišljati kao o vrijednosnoj poveznici ljudskih prava općenito: poštivanje prava drugih podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za vlastita djela i vlastito ponašanje, odluke. Tako primjerice, ako tijekom rada u školi većina djece ne sluša nego galami, onaj koji želi nešto čuti i naučiti za vrijeme nastave nema više mogućnosti ostvariti svoje pravo na obrazovanje. To znači da se to pravo ostvaruje samo tako da svaki pojedinac, učenik, preuzme na sebe odgovornost za samodisciplinu i ne radi nešto što onemogućava slušanje nastave drugima. Na taj način poštuje tuđa prava, ali i preuzima odgovornost za svoje ponašanje. A to se uči od najranije dobi.

Učenje u svakodnevnim životnim situacijama

Važno je imati na umu da svako pravo prati niz pojedinačnih odgovornosti i na njih nas stalno podsjećaju na poslu, u obitelji, u školi, crkvi, susjedstvu i različitim organizacijama, klubovima, društvima, a posebno u zajednici (promet, sportska natjecanja, i slično). Njih učimo tijekom odrastanja i cijeloga života, njih nam postavljaju izvana kao što ih i sami sebi stavljamo iznutra kada ih internaliziramo u obliku vrijednosti prema kojima upravljamo vlastito ponašanje.

Povezivanje prava i odgovornosti u dječjoj dobi najviše se stječe u svakodnevnim životnim situacijama, odnosno kroz svakodnevni život, kroz modele ponašanja, posebno primjere međusobnih odnosa, usvajanje navika i učenje pozitivnih modela ponašanja u obitelji, vrtiću, školi. Djeca imaju odgovornost pozitivnog ponašanja prema sebi i drugima što podrazumijeva ne sudjelovanje u vršnjačkom nasilju i suzdržavanje od nanošenja bilo kojih vrsta ozljeda drugima.

Smjernice od odraslih

Ako djeca imaju pravo na obrazovanje, onda je njihova dužnost truditi se u školi, učiti u skladu s vlastitim mogućnostima i sposobnostima te dijeliti svoje znanje i iskustva s drugima. Djeca imaju pravo na život u zdravom i čistom okolišu, što podrazumijeva da se i ona moraju brinuti o tome da ga učine i zadrže što čišćim. Također, ako svako dijete ima pravo na poštivanje svoga osobnog dostojanstva, onda ono mora poštovati i tuđe i ponašati se u skladu s humanim i ljudskim vrijednostima koje i njega štite od svih štetnih utjecaja.

Također, važno je imati na umu da se učenje prava i odgovornosti kroz svakodnevne situacije ne postiže na silu, ucjenom, nametanjem ili naredbom već uvijek uz podršku, ohrabrenje i priču što djetetu daje mogućnost za vlastitu odluku i izbor, a onda i odgovornost, naravno u skladu s razvojem, dobi i sposobnostima.

Važno je znati kako djeca trebaju odrastati i živjeti u zdravom, sigurnom i ugodnom okruženju. Trebaju izrasti u odgovorne, obrazovane i zdrave odrasle ljude, a to je moguće ako im mi odrasli pomažemo u zaštiti njihovih prava te ukoliko ona sama uče o svojim pravima i štite ih unutar svojih mogućnosti. Iz toga proizlazi da djeca trebaju paziti jedna na druge, ali i poštivati prava odraslih ljudi. To znači da se odgovornosti trebaju učiti kroz izvođenje malih zadataka, preuzimanje obveza i dužnosti koje mogu ispuniti i tako se osjećati korisnima, primati pohvale i nagrade, ali i daljnje smjernice od odraslih o tome što je dobro, ispravno i na koji način treba postizati ciljeve.

Primjeri prava i obaveza

Postavlja se pitanje, a koje su obveze djeteta, kako ono može štititi svoja prava ili kako može pomoći svom prijatelju da zaštiti svoja prava?

Donosimo i nekoliko primjera kako se prava vežu uz odgovornosti:

Imaš pravo na najbolju moguću zdravstvenu skrb, i informacije koje će ti pomoći da budeš zdrav i zdravo rasteš.

  • Imaš odgovornost jesti hranu koja je dobra za tvoje zdravlje te redovito prati zube ujutro i navečer. 

Imaš pravo na ispravnu vodu za piće, kvalitetnu hranu, čistu i sigurnu okolinu.

  • Imaš odgovornosti ne bacati papiriće u okoliš. 

Imaš pravo na pomoć od vlade ako si siromašan ili u nevolji.

  • Imaš odgovornost ne razbacivati se s hranom i prilagoditi se novčanim mogućnostima svoje obitelji

Imaš pravo na kvalitetno obrazovanje. Trebaš biti ohrabrivan na pohađanje škole do najvišeg stupnja koji možeš postići.

  • Imaš odgovornost redovito ispunjavati školske obaveze, pisati domaće zadaće i truditi se kako bi postigao/la najbolje moguće rezultate. 

Imaš pravo prakticirati svoju vlastitu kulturu, jezik i vjeroispovijest ili neke druge koje izabereš.

  • Imaš odgovornost poštivati kulturu i vjeru svakog djeteta koja je drukčija od tvoje. 

Imaš pravo znati svoja prava! Odrasli trebaju znati za ova prava i pomoći i tebi da saznaš za njih.

  • Kada saznaš za svoja prava dužan/na si ih reći drugoj djeci te učiti sve da se ta prava i poštuju.

Nikome nije dozvoljeno kažnjavati te na okrutan ili štetan način.

  • Imaš odgovornost lijepo postupati prema svojim prijateljima i odraslima, upravo na onakav način na koji bi htio da se oni odnose prema tebi.

Imaš pravo biti zaštićen od nanošenja boli i lošeg postupanja, tjelesnog ili duhovnog.

  • Imaš odgovornost ne nanositi nikakvu vrstu boli drugoj djeci (ne zlostavljati ih, ne izazivati sukobe) te učiniti sve da do toga ne dođe ni među drugom djecom.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.