Roditelji na forumu traže savjet kako pomoći djeci koja se svađaju i tuku s drugom djecom u vrtiću, a psihologinja Nikolina Essert objašnjava kako reagirati na dječje sukobe, dok psihologinja Natalija Stanković savjetuje kako naučiti dijete da se izbori za sebe bez agresivnosti
Iako su svađe među djecom normalna pojava, roditelji se često iznenade i zabrinu kad saznaju da upravo njihovo dijete započinje svađu, a posebno kada tuče drugu djecu. Zabrinuta mama žeky na forumu je zatražila savjet jer njen sin u vrtiću tuče djecu manju od sebe. "Imam malog od tri godine i počeo je tući manju djecu od sebe pa mi je teta rekla da će ga poslati na razgovor kod psihologa", napisala je u raspravi.
Mama Iskrica1347 joj je savjetovala: "Vjerojatno je faza, ali svakako ne treba samo 'čekati da prođe' nego puno pričati s djetetom. Ali ne samo vi, već i teta u trenutku kad dijete takvo što napravi. Naime, iako je poželjno stalno objašnjavati djetetu kako se to ne radi i slično, najvažnije je reagirati u samom trenutku kad se to događa. Možda i napraviti neku kaznu tipa - sada ideš u time-out na jednu ili dvije minute, treba se ispričati tom djetetu, reći mu 'smiješ se ljutiti, ali ne smiješ se tući' ili 'ako si ljut to trebaš reći riječima, a ne rukama'. Ako teta ne reagira u samom trenutku, dijete možda kasnije neće povezati".
Svađe, sukobi i odbacivanja
Mama marija.cuk.9 otvorila je sličnu temu na forumu: "Curica mi je s nenavršene tri godine krenula u vrtić. Inače jako živahna, zaigrana, vesela i uvijek spremna prihvatiti svako dijete u okolini, u zadnje vrijeme primjećujemo kod nje nedostatak volje da ode u vrtić. Ljuti se na drugu djecu, primijetili smo da ne želi pričati ni o čemu što se događa tamo, eventualno prije spavanja sama nešto spomene. Prilično smo zabrinuti, s razlogom ili ne, da ju djeca odbacuju, a teta je spomenula samo dvije curice koje ona 'voli', te pokoji dječak s kojim se igra. U početku je dvojicu ugrizla, a inače nikad ni u obrani ne bi to učinila, radije se prva povuče, no to se nije više ponovilo".
"Oko treće godine dijete ulazi u doba prkosa i otpora pri čemu želi sve samo i ne želi da drugi rade umjesto njega, dok s druge strane ima potrebu za uživanjem u zajedništvu s drugima što često rezultira sukobima s drugom djecom", objašnjava Nikolina Essert, psihologinja i savjetovateljica na Telefončiću.
"Dijete u dobi od 4 do 5 godina prolazi burno razdoblje i u procesu je utvrđivanja tuđih i svojih granica te često udara rukama i nogama, baca predmete, razbija, bježi, smije se bez povoda, a javljaju se i prostote. U ovoj dobi djeca vole naređivati drugoj djeci što može biti izvor sukoba među vršnjacima Predškolska djeca pak više iskazuju ljutnju verbalnom agresijom npr. ruganjem, vrijeđanjem, izazivanjem ili svađanjem nego li udaranjem ili štipanjem".
Dijete ponašanje uči od roditelja
Psihologinja objašnjava da su ovi oblici nasilja normalan dio razvoja djece te je važno naglasiti da je uloga roditelja ili neke druge odrasle osobe s kojom dijete provodi vrijeme izuzetno važna u učenju prosocijalnog ponašanja i sprječavanja sukoba te objašnjava da je prvi korak u sprečavanju nepoželjnog ponašanja da roditelji svojim ponašanjem pokazuju prosocijalno ponašanje.
Dijete uči od svojih roditelja uvažavanje i pomaganje drugima te nenasilno rješavanje sukoba. Roditelji moraju pokazati kako upravljaju svojim emocijama i jasno izraziti emociju i pozvati dijete na suradničko rješavanje problema.
Pročitajte kako reagirati na dječju agresivnost!
Što kad dijete ima pasivnu ulogu?
Psihologinja Natalija Stanković kaže da se roditelji iznenade i kad se njihovo dijete ne pokušava zauzeti za sebe. Neka djeca zauzimaju pasivnu ulogu, ne reagiraju, odmaknu se ili paze da u budućnosti "ne stanu drugom djetetu na put".
"Dijete reagira slično kao i jedan od njegovih roditelja - kada se osjete ugroženima oni nisu niti grubi niti agresivni prema drugima, ali niti se zauzimaju za sebe", objašnjava psihologinja i kaže da je dječje ponašanje rezultat biološke komponente, ali i učenja kroz promatranje i oponašanje odraslih s kojima je dijete u kontaktu. Odrasli možda i imaju sliku o tome što bi mogli učiniti drugačije u sličnoj situaciji, ali malo dijete to još ne može znati.
No roditelji i drugi odrasli mogu mu u tome pomoći, mogu ga podučiti što učiniti kada bude ili se osjeti ugroženo. Zauzeti se za sebe i izboriti za svoja prava, a pritom ne ugrožavati druge najbolji je način “borbe za sebe“. Pročitajte kako naučiti dijete da se zauzme za sebe!
Tuče li se vaše dijete s drugom djecom? Podijelite svoje iskustvo s drugim roditeljima na forumu!
