Poremećaj pisanog izražavanja ili disgrafija, očituje se kao loša izvedba pisanja kod djece s prosječnom inteligencijom, a koja nemaju senzoričko ili motoričko oštećenje. Većina ljudi čini greške prilikom pisanja, no osobe s teškoćama čine ih toliko često da je teško razumjeti napisani tekst
Dijete mi je lijeno…dječaci su neuredniji od djevojčica…ja sam isto pisao/la vrlo nerazumljivo…neke su od rečenica koje znam čuti u svojoj praksi od roditelja kada dođu sa svojim djetetom na procjenu. No, je li uistinu „samo“ to u pitanju ili se „nešto“ krije iza toga? Pa da krenemo...
Pismeno izražavanje je najsloženija ljudska sposobnost, koja zahtijeva radnje u tri područja: rukopis, kombiniranje slova u riječ i strukturiranje teksta. Važno je napomenuti da je izražavanje misli i osjećaja važniji element od mehaničkog, no problemi izazvani nedostatkom sposobnosti u mehaničkom dijelu, kao što su nerazumljiv rukopis, gramatičke i pravopisne pogreške, loša organizacija teksta (uzrokovana lošijom prostornom orijentacijom), otežavaju čitatelju shvaćanje značenja napisanog.
Postoje različite vrste pismenog izražavanja, a to su: prijepis, diktat, opis slike, pisanje poslije nečijeg pričanja, opis doživljaja, pisanje na zadanu temu, te samostalan izbor teme. Svaka vrsta „nosi“ određenu količinu težine, te stupnjeve pogrešaka.
Poremećaj pisanog izražavanja ili disgrafija, očituje se kao loša izvedba pisanja kod djece s prosječnom inteligencijom, a koja nemaju senzoričko ili motoričko oštećenje. Većina ljudi čini greške prilikom pisanja, no osobe s teškoćama čine ih toliko često da je teško razumjeti napisani tekst.
Kako prepoznati disgrafiju ili poremećaj pisanja?
- kroz loše oblikovanje slova (grafomotorno neoblikovanje, koje uključuje supstituciju auditivno i vizualno sličnih slova)
- neadekvatna veličina slova
- pogreške prilikom korištenja velikih i malih slova
- nepravilno raspoređeni razmaci
- loše poravnanje
- postojanje smanjene fluentnosti u pisanju
- sporost prilikom pisanja koja utječe na obavljanje drugih zadataka
Poteškoća se može očitovati i prilikom prepisivanja materijala iz teksta na drugo mjesto, prepisivanja s udaljenog izvora (npr. školska ploča) ili bliskog izvora (knjiga na stolu). Problem koji se učestalo pojavljuje je pogrešno pisanje slova, u vidu zamjena sličnih slova (supstitucije) ili zrcaljenja pisanja (obrnuto okrenuta slova) kakve se pronalaze kod djece koja tek usvajaju vještine čitanja i pisanja. Kada se zamjene dulje vrijeme zadržavaju, mogu ukazivati na određene probleme u podlozi. Uz navedene, vidljivi su i problemi fluentnosti pisanja. Djeca pišu sporo i s velikim naporom što negativno utječe na izvedbu u drugim područjima pismenog izražavanja.
Vještine pisanja povezane su s perceptivnim i motoričkim vještinama. Djeca s teškoćama u pisanju imaju i veće teškoće u pronalaženju tražene slike i crtanju od drugih učenika. Oni s teškoćama u pisanju u većini slučajeva imaju i lošije vještine glasovne i slogovne analize i sinteze. Problemi s pisanjem pridonose produciranju pravopisnih pogrešaka zbog smanjene brzine pisanja i nerazumljivog teksta. Često napisana riječ može izgledati kao neka druga jer osobe tijekom glasovne i slogovne sinteze zaborave riječ koju žele napisati.
Kako pomoći djetetu savladati teškoće?
Od samog početka je potrebno pružiti podršku djeci s poteškoćama u pismenom izražavanju, te kako bi se pružila podrška prilikom pisanja, djetetu se mogu ponuditi različiti probni materijali koji će uključivati određena područja na kojima treba raditi ili plastične prekrivače teksta koji omogućavaju samoispravljanje (izuzetno važno u terapijskom segmentu). Učinkovite strategije uključuju i učitelja kao model, učenje slova prepisivanjem i povećanje brzine pisanja za razvijanje fluentnosti prilikom pisanja. Za uspješnost u savladavanju teškoća, potrebne su učestale prilike za pisanje, a to omogućavaju vremenski ograničeni zadaci uz motivaciju i usmjeravanje od strane roditelja, terapeuta i učitelja.
Zašto dijete ne može naučiti čitati?
Usvajanje pisanja počinje s učenjem pravilnog držanja olovke (pincetni hvat) i grafomotornog oblikovanja pojedinih slova te se kreće prema kombiniranju slova (glasovna i slogovna analiza) i razvijanju fluentnog načina pisanja.
Loše vještine pisanja mogu utjecati na djetetova školska i životna postignuća jer učitelji nerazumljiv rukopis mogu povezati s inteligencijom i lijenošću, pa često djetetov rad zamjećuju više od samog sadržaja. Negativna percepcija ima sve veći utjecaj kako dijete raste jer se često pripisuje lijenosti, a ne teškoćama, pogotovo ako je dijete dobro u drugim vještinama. Problemi s kojima se dijete susreće mogu izazvati frustraciju i dovesti do smanjenog samopouzdanja, vrlo loše samopercepcije i gubitka motivacije zbog učestalog neuspjeha uz kontinuiran povećan broj zahtjeva iz okoline, te je stoga važno na vrijeme uočiti moguće probleme i reagirati te tako omogućiti djetetu uspješan napredak u školskim i dalje životnim postignućima.
