Naša djeca su naša djeca zauvijek, a naše se ponašanje prema njima, naravno, mijenja. No, vrijedi li to baš za sve? Je li i zagrljaj dio tog odrastanja? Mnogi se ne bi složili…
Kad su naša djeca mala, nosimo ih, držimo u naručju, možemo ih cijele obuhvatiti našim rukama. Kad malo porastu, držimo ih za ruke, rjeđe nosimo, ali ipak… A i dalje ih grlimo, ljubimo. Kad dođu u neke predtinejdžerske godine, ne daju se tako lako i baš bilo gdje ljubiti, a kamoli držati za ruke. No, zagrljaji nam ostaju, kao neki dokaz ljubavi, kao nešto što roditeljima govori da su oni još uvijek tu, da nas još uvijek trebaju – jer trebaju nas uvijek.
Najčešće strahujemo od onog trenutka kad će odbiti naš poljubac ili zagrljaj jer smo na pogrešnom mjestu ili u pogrešno vrijeme poželjeli pokazati koliko ih volimo. Ah, taj pubertet…
A zamisli sad da neka mama ili bilo koji roditelj kaže da je dijete preveliko, prestaro, previše u pubertetu da bi ga grlili?! Je li to moguće? Ne znamo, nikad nismo sigurni, ali na Redditu se pojavila upravo takva rasprava.
U objavi na Redditu jedan je muškarac, Mark, opisao što je doživio. On je jeo u restoranu i čuo je dvije žene kako razgovaraju. Izražavale su jedna drugoj podršku, razgovarale o crkvi i tome kako su prisutne u zajednici. Lijepo, sasvim u redu.
A onda se tema promijenila.
„Pred kraj razgovora počeli su pričati o svojoj djeci”, piše Mark. „Jedna je žena rekla da je, iako je njezin sin uživao u zagrljajima, sad kad je već skoro tinejdžer, prestala ga grliti jer nije željela da se navikne na fizičku ljubav.“
Što? Je li moguće da to neka mama izgovori?
Baš kao što je Mark i sam napisao – bilo bi nam draže da je halucinirao.
„Rekla je da će ga povremeno poljubiti u čelo prije spavanja, ali to je sve”, piše. „Činilo se da njezina prijateljica razumije i slaže se s njom, ali nisu više razgovarale o tome i ubrzo smo otišle.”
Mark je, kaže, jako tužan zbog tog što je čuo, ali nije ništa rekao.
„Je li ovo nova 'strategija' za odgoj dječaka?“ pitao je Mark na Redditu. „Je li to nešto vezano uz crkvu? Srce mi se slomilo zbog tog djeteta. Sad ću još više grliti svoje dijete."
Overheard at the diner this morning. No more hugs for son.
byu/Capital-Mark1897 inParenting
Komentatori su bili na njegovoj strani, očekivano. Ali bilo je raznih iskustava…
„Odgojila me mama koja je bila nježna kad sam bio dijete, ali je njezin stoički njemački odgoj došao do izražaja kad sam postao adolescent”, napisao je jedan komentator. „Sjećam se da sam kao tinejdžer otišao liječniku i gotovo zaplakao kad me doktor dotaknuo da mi izmjeri puls ili provjeri moje žlijezde ili bilo što. Čak sam i tada shvatio da sam željan dodira, ali nisam znao kako to artikulirati, a da ne zvuči bilo seksualno ili jednostavno čudno."
I tako to nekako i ide - dječacima se ne pokazuje ljubav, pa misle da nije u redu ako je žele, čak i ako za njom žude. Oni uče da je jedina prihvatljiva ljubav ili izraz emocija ona romantična i/ili seksualna.
Sve u svemu, jedino što možemo reći je – grlite svoje tinejdžere kad god stignete!
