Blagdani su vrijeme kad se najviše viđamo s rođacima, sa članovima uže i šire obitelji, ali i nekim obiteljskim prijateljima. Moramo li se baš grliti sa svima? I, još važnije, moraju li se djeca?
Klasična scena: stižete kod bake, gdje vas čeka još jedan dio obitelji, a tvoje se dijete ukoči od nelagode i počne gunđati da ne želi ući, da ne želi da ga ljubakaju… I u principu razumiješ i negdje duboko u sebi osjećaš gotovo isto, ali – pa to je običaj! No, stani malo na loptu i razmisli je li ustvari u redu da dijete ne želi da ga drugi ljudi grle i ljube? Pa bili oni i baka! Je li u redi postaviti fizičke granice oko svog djeteta?
Budimo iskreni, niti nama ne odgovara svako grljenje i ljubljenje, zar ne? Ali smo navikli kroz odrastanje jednostavno "odraditi“ to. I naravno da postoje ljudi koje ćemo uvijek rado i od srca zagrliti i poljubiti, ali nisu to nikada svi, baš svi ljudi iz naše obitelji, a kamoli šire. Vrlo je važno da se tog prisjetiš i da taj osjećaj odbojnosti prema određenim zagrljajima prizoveš u sjećanje kad razmišljaš o tom zašto tvoje dijete ne voli grliti i ljubiti članove obitelji.
Ono što prvo moraš napraviti jest prihvatiti da tvoje dijete ne želi zagrljaje svakog tko je na tom blagdanskom ručku, te da odbijanje zagrljaja ili poljupca nije znak nepoštivanja. Moraš prihvatiti fizičke granice svog djeteta. Vrlo je važno da ih mi kao roditelji poštujemo i pojasnimo drugima da bi ih trebali poštovati. Dijete ne želi da ga svatko dodiruje i to je sasvim u redu.
Odredite zajedno pozdrav
U redu, dakle, dijete ne želi zagrljaj niti poljubac. To moraš prihvatiti i to je u redu. Srećom, pandemija nam je dala sjajne „isprike“ za to i ipak će te gledati malo manje čudno ako netko od vas odbije zagrljaj. No, nekako se morate pozdraviti s rođacima koje ionako ne vidite često. Dogovori se s djetetom oko pozdrava. Možda se želi rukovati kao odrasli? Ili možda pozdraviti šakom o šaku, tzv. Fist bump, a možda će mu jednostavno biti dovoljno izgovoriti pozdrav. Sve je u redu.
Obavijesti unaprijed rođake
Nije uopće loše unaprijed reći svima koji će biti na ručku da dijete ne želi zagrljaje. Možeš to postaviti i drukčije, pa čim stignete prvoj osobi koju ti pozdravljaš reći nešto poput „Dođi da te zagrlim, tako se dugo nismo vidjeli! A sad će vas Niko pozdraviti svojim posebnim pozdravom, on se danas radije ne bi grlio.“ Svaka odrasla osoba to bi trebala prihvatiti kao nešto sasvim uobičajeno i postupiti kako joj kažeš i kako dijete želi. Ako netko i „digne nos“, to uistinu nije djetetov problem i ne treba zbog tog ipak trpjeti grljenje koje ne želi.
Iznenadit će te, ustvari, da će mnogima i laknuti zbog činjenice da se ne moraju grliti. Grljenje je divna stvar i zagrljaj nas doslovno nekad liječi, ali činjenica je da su to ipak zagrljaji nekih određenih, nama jako dragih osoba. Stvarno ne moramo grliti sve. Razmisli ovako: možda to jesu rođaci, možda ih ti jako dobro znaš, čuješ se s njima i ne dovodiš u pitanje voliš li ih. No, ako ih dijete ne vidi tako često, nego nekoliko puta godišnje, nije li zapravo skroz normalno da ih ne želi zagrliti.
Ako se, pak, radi o ljudima koje vidite češće, onda ne bi trebao biti problem reći im da se dijete ne želi grliti, te da ga pozdrave onako kako ono to želi. Sve dok „Sretan Božić“ i osmijeh dolaze od srca, jedna „petica“ ili „fist bump“ će biti sasvim u redu!
