Nakon cijelog ljeta bez posebnih školskih obveza, stiglo je i to vrijeme kad se pitamo kako se sad opet vratiti u rutinu i kako opet sjesti u školske klupe, a ne izgubiti živce – i govorimo o obje strane.
To je to. Stigao je i taj petak – onaj posljednji prije škole. Već u ponedjeljak klinci sjedaju u školske klupe. Neki će reći 'napokon!' i odahnuti, odnosno udahnuti punim plućima. Drugima će biti malo krivo, ipak, jer radnije ne bi proživljavali sav onaj stres povratka u klupe i sve one zadaće i aktivnosti… I sve je to u redu, nismo svi isti.
No, kako god okrenemo, polazak, odnosno povratak u školu predstavlja svojevrstan stres za sve uključene. Nekima je to manji, nekima veći stres, ali je stres kako god pogledamo. A poseban je stres taj početak, taj prvi tjedan, drugi, ti prvi dani kad se vraćamo u rutinu. Roditelji brinu oko užina, aktivnosti, rasporeda; djeca zbog učenja, ranog buđenja, odnosa s prijateljima…
Nema smisla pripremati se za školu cijelo ljeto, naravno. Nema smisla previše unaprijed razmišljati o stresu, planirati, razrađivati… No, ipak, da nas ne zatekne ponedjeljak ujutro sa svim stresom odjednom, možda bi bilo idealno zapravo ovaj vikend pred nama iskoristiti za lagane pripreme za školske dane.
Donosimo 6 savjeta kako smanjiti stres povratka u školu, a nije loše imati to sve na umu i tijekom prvog tjedna ili dva…
Za početak, važno je imati na umu da je sasvim normalno da dijete bude tjeskobno zbog početka škole. Posebno ako se nešto mijenja – kreće u 5. ili 7. razred, dobiva novog razrednika, seli se u novi razred… Ništa od tog nije lako. Mala djeca teško izražavaju svoje osjećaje, pa taj stres kod njih može izgledati sasvim drukčije – kao ljutnja, na primjer, ili kao bolovi u trbuhu ili nesanica.
Tu uskačemo mi kao roditelji koji to moraju prepoznati i biti tu kao podrška.
6 vještina koje treba uključiti u svoj set za podršku protiv stresa nakon povratka u školu
1. Započni razgovorom
Prvi korak je razgovarati o stresu i kakav je to osjećaj. Daj djetetu ime tog osjećaja jer će tako ono znati što je to što osjeća, a istovremeno će mu to biti potvrda da može osjećati više od jedne emocije odjednom.
Maloj djeci mogu koristiti knjige koje koriste ilustracije da bi govorile o nizu emocija. Zajedničko čitanje knjige može pomoći u otvaranju razgovora ako dijete nema riječi kojima bi izrazilo svoje osjećaje.
2. Potakni dijete da primijeti kako stres utječe na njegovo tijelo
Iznesi djetetu činjenicu da stres može utjecati na razne tjelesne stvari – objasni djetetu da bolovi u trbuhu mogu biti znak stresa, daj mu primjer kad je tebi bilo slično. Nemoj se ustručavati reći stvari onako kako jesu, jer time možeš samo olakšati djetetu. Pojasni mu da znojenje ili nesanica može biti znak stresa i da je u redu da se to događa. Dijete će tako lakše povezati sve, odnosno – zbrojiti 2 i 2, rekli bismo.
Osim tog, daj djetetu do znanja, posebno u prvom tjednu, da si svjesna činjenice da ljutnja vjerojatno dolazi od stresa i da znaš da to nije djetetovo 'pravo lice'. Bit će mu lakše.
3. Ocijenite zajedno emocije na ljestvici od jedan do 10
Pomozi djetetu da shvati da je u redu osjećati velike osjećaje i da će emocije proći. Na ovaj način možeš pomoći djeci da shvate da emocije mogu varirati u intenzitetu i različito utjecati na nas.
4. Isprobajte vještine opuštanja kao što je tempo disanja
Isprobajte zajedno ovu jednostavnu vježbu disanja: neka dijete udahne brojeći do četiri, neka zadrži dah tijekom brojanja do četiri, a zatim izdahne brojeći do četiri. Tu vježbu zajedno ponovite nekoliko puta. Način disanja utječe izravno na naš osjećaj i kad se dijete vrati iz škole i pokaže koliko je pod stresom, ovo bi mogao biti prvi pravi korak.
5. Preusmjeri stresne misli
Kad djetetu objasnimo da su misli često privremeni osjećaji koji nisu uvijek činjenice, možemo mu pomoći da beskorisne misli preusmjeri na realnije ili korisnije. Kad su manja djeca u pitanju, ove osjećaje možeš čak nazvati maštovitim imenima: „čudovišta od brige“ ili „zmaj od stresa“. Kad vidiš se dijete osjeća preopterećeno, možeš „pozvati“ to stvorenje i porazgovarati s njim.
6. Uvedi svjesnost
Prisutnost ili svjesnost je nešto što najčešće koristimo mi odrasli, ali je zapravo vrlo ljekovito i za djecu, a sve je vrjednije kako je dijete starije. Zamoli dijete da promatra, opiše i sudjeluje koristeći sljedeća tri koraka:
Promatraj: Reci mu da primjećuje što se događa u njegovoj okolini ili tijelu, a da ništa ne govori naglas.
Opiši: Zamoli ga da navede što je primijetio koristeći opisni jezik bez osuđivanja.
Sudjeluj: Potakni ga da se potpuno posveti aktivnosti ili iskustvu.
Ovaj način gledanja na stvari dijete može 'trgnuti' iz svog osjećaja i misli, te vratiti u stvarnost. Važno je samo napraviti to na pravi način, da kod djeteta ne izazove otpor.
