Često razmišljamo o tome kako naučiti djecu da budu empatična, da budu pažljiva prema drugima, da nauče dijeliti. A rijetko o tome kako djecu naučiti da se zauzmu za sebe i budu asertivni. Evo nekih savjeta!
Važno nam je da dijete dijeli igračke s drugima i da ne cvili kad netko nešto posudi; ako drugo dijete padne, a naše pritrči pomoći, ponosni smo; važno nam je da znaju govoriti o svojim osjećajima… I je, sve je to važno. No, postoji još jedna osobina koju bismo rado zapravo htjeli da naše dijete ima, ali rijetko o tom govorimo – asertivnost, odnosno osobina zbog koje će se djeca znati zauzeti za sebe.
„Asertivnost se sastoji u tome da naučimo djecu da samopouzdano izraze svoje potrebe i granice bez agresivnosti“, opisuje Ann-Louise Lockhart, pedijatrijska psihologinja i savjetnica za roditeljstvo. „Ta osobina opskrbljuje djecu vještinama da prebrode izazove kao što su maltretiranje, pritisak vršnjaka i međuljudski sukob.“
Kad pročitamo ovaj opis, jasno nam je da je to osobina koja je vrlo važna i koju želimo da naša djeca vježbaju i usvoje. Želimo da tu osobinu imaju kad odrastu. Ona im ujedno pomaže i govoriti otvoreno o emocijama.
Evo koje rečenice mogu pomoći u izgradnji asertivnosti kod djeteta.
„Ne sviđa mi se to. Molim te, prestani.“
Ako netko gurne tvoje dijete na igralištu ili ga prijatelj zadirkuje, ove jednostavne i jasne rečenice odmah postavljaju granicu. Kad dijete kaže „Ne sviđa mi se to“, na taj način priznaje svoje emocije, i to bez srama. Kad izgovori drugu rečenicu „Molim te, prestani”, odlučno zahtijeva da se s nečim što mu ne odgovara prestane.
„To mi nije u redu.“
Ako se djetetu sukob čini neugodnim, na ovaj će način dati to do znanja bez napadanja drugog djeteta. „Ta je rečenica moćna jer je jednostavna“, rekla je dr. Lockhart. Ako se izgovori čvrstim, mirnim tonom, imat će još više učinka. Slična rečenica može biti „To mi nije ugodno“.
„Ne, hvala.“
Kada se dijete osjeća pod pritiskom u nekoj situaciji ili osjeća krivnju zbog toga što je reklo "ne", dodavanje "hvala" na kraju može zadržati granicu, a da pritom i dalje pokazuje poštovanje. Ovako je manja vjerojatnost da će nešto izazvati obrambeno ponašanje. „To je podsjetnik da nikome ne duguju opravdanje zato što štite svoje vrijeme, energiju ili granicu“, rekla je dr. Lockhart. Dodatno ojačana ova rečenica može glasiti: „Ne, hvala, odlučio/la sam.“
„Radije bih radio/la nešto drugo umjesto toga.“
Ovako dijete daje do znanja da želi odbiti situaciju koja im nije ugodna, te da može ponuditi alternativu. Na primjer, dijete može reći „Ne želim se igrati loptom. Možemo li se voziti biciklima?“ ili „Ne, ja to ne bih sad radio/la. Ako želite raditi nešto drugo, javite mi“.
„Trebam malo vremena za razmisliti o tome.“
Ako netko očekuje od djeteta da donese brzu odluku, na ovaj način može dati do znanja kako može i želi promisliti o odluci. „Riječ 'trebam' može djetetu pomoći da usmjeri svoje potrebe i izbjegne osjećaj obveze da mora dati trenutni odgovor“, rekla je Lockhart.
„Poštujem to što govoriš, ali mislim...“
Ovako dijete iskazuje poštovanje prema drugoj osobi, ali i samopoštovanje, što je vrlo važno. Također može reći „Slažem se s __, ali __.“
„Oprosti, želio/željela bih...“
Rečenice poput ove, koje pokazuju djeci kako pristojno i pouzdano izraziti svoje potrebe ili zatražiti pomoć, vrlo su važne. Još jedan primjer ovakve rečenice je „Možeš/možete li mi, molim te/vas, pomoći s __?“
