Novo istraživanje otkriva da roditeljska anksioznost vezana uz matematiku može imati negativan utjecaj na rane numeričke vještine djece, što kasnije može utjecati na njihov uspjeh u tom predmetu tijekom školovanja.
Dijete dolazi kući s matematičkim zadatkom, a roditelj uzdahne i kaže: "ajme, nikad nisam bio dobar u matematici." Možda se čini kao bezazlena primjedba, ali nova istraživanja pokazuju da ovakvi stavovi mogu imati dugoročan utjecaj na djetetov matematički razvoj. Novo istraživanje otkriva da roditeljska anksioznost vezana uz matematiku može imati negativan utjecaj na rane numeričke vještine djece, što kasnije može utjecati na njihov uspjeh u tom predmetu tijekom školovanja.
Studija, koju su proveli stručnjaci s Loughborough Universityja i triju talijanskih sveučilišta, pratila je gotovo 130 djece tijekom pet godina. Razina roditeljske anksioznosti prema matematici procijenjena je kada su djeca imala tri godine, a njihov matematički razvoj praćen je od treće do osme godine života.
Cilj istraživanja bio je utvrditi može li se strah od matematike prenijeti s roditelja na djecu te na koji način roditeljska anksioznost utječe na dječji matematički razvoj tijekom vremena. Iako nije pronađen izravan dokaz da djeca preuzimaju roditeljski strah od matematike, istraživači su otkrili značajnu povezanost između roditeljske anksioznosti i dječjih numeričkih sposobnosti.
"Naši rezultati pokazuju da roditeljska anksioznost prema matematici doista utječe na matematičke rezultate djece, čak i kada uzmemo u obzir razlike u obrazovanju roditelja," kaže dr. Kinga Morsanyi, stručnjakinja za matematičku kogniciju s Loughborough Universityja, koja je bila dio istraživačkog tima.
"Otkrili smo da su roditelji koji su osjećali anksioznosti prema matematici kada su im djeca imala tri godine, odgajali djecu s lošijim ranim numeričkim vještinama u usporedbi s roditeljima koji nisu imali taj strah.
Ovaj učinak nastavio se i tijekom školovanja – ista su djeca i dalje imala slabije rezultate iz matematike u dobi od osam godina, što je posebno zanimljivo s obzirom na snažan utjecaj školskog obrazovanja na razvoj matematičkih vještina."
Rani razvoj matematičkih vještina smatra se ključnim prediktorom budućeg akademskog uspjeha, koji dalje utječe na važne životne aspekte, uključujući karijerne mogućnosti, financijski status, pa čak i dugoročnu mentalnu i fizičku dobrobit.
Dr. Morsanyi se nada da će rezultati istraživanja, objavljeni u časopisu Journal of Experimental Child Psychology, potaknuti inicijative koje će ne samo pomoći roditeljima da podrže matematičko obrazovanje svoje djece, već i razviti pozitivan stav i veću sigurnost u vlastite matematičke sposobnosti.
Za roditelje koji su zabrinuti zbog vlastite anksioznosti prema matematici i žele odmah nešto poduzeti, dr. Morsanyi predlaže da barem izbjegavaju negativne komentare o matematici.
"Jednostavan, ali moćan korak koji roditelji mogu poduzeti jest govoriti pozitivnije o matematici i shvatiti da nije potrebno imati poseban talent da biste je naučili," kaže dr. Morsanyi. "Čak i ako se roditelji muče s matematikom, pokazivanje interesa, entuzijazma i ohrabrivanja može imati velik utjecaj na njihovu djecu.
Nikada nije prekasno za povećanje samopouzdanja u matematici i usvajanje osnovnih numeričkih vještina. Roditelji mogu istražiti tečajeve za odrasle ili koristiti besplatne online resurse kako bi poboljšali svoje znanje. Također, mogu usvojiti 'growth mindset', odnosno pristup u kojem se pogreške u matematici ne doživljavaju kao neuspjeh, već kao važan dio procesa učenja."
Istraživanje, koje je vodilo Sveučilište u Bologni u suradnji sa Sveučilištima u Trstu i Macerati, provedeno je na uzorku djece u Italiji, gdje škola počinje sa šest godina. Istraživači sada planiraju proširiti svoja saznanja daljnjim proučavanjem uloge roditelja u ranom matematičkom razvoju djece, kao i istraživanjem ranih uzroka matematičke anksioznosti te stabilnosti ovih rezultata u različitim zemljama.
