Generacije prije nas odgajale su dečke koji ne plaču, dečke koji ne pokazuju osjećaje, dečke koji su – 'pravi muškarci'. Danas znamo bolje od tog…
Nekad dok su još jako mali, dječaci su nježni, dječaci se vole grliti, ljubiti, dječaci plaču, beru mami cvijeće, grle svoje prijatelje. A onda u nekom trenutku na scenu stupa onaj opaki odgoj, onaj odgoj prema kojem dječaci ne smiju plakati, ne smiju pokazivati osjećaje, ne grle svoje prijatelje… Oni postaju snažni, muževni dečki.
Posebno je to vidljivo i posebno opipljivo na našim područjima, gdje se posebno cijene takvi muškarci. I to već desetljećima unazad. No, danas znamo bolje. Danas znamo da nije loše pokazati osjećaje niti plakati, bez obzira na to kojeg spola bili, znamo da je lijepo grliti prijatelje i da se zbog suza ne posramljuju djeca.
Upravo je o tom govorila i mama Jen Hamilton u svom viralnom videu na TikToku.
„Vidite ove dječake? Ovo su naši dečki,“ rekla je Jen u videu, pokazujući sliku svoje djece. „I odlučili smo da nećemo odgajati 'čvrste' dečke. Možda zvučim ludo, ali kada svoju djecu odgajate da budu čvrsta ili im kažete da postanu čvrsti, ono čemu ih podučavate je kako prikriti prave emocije koje osjećaju da bi izgledali snažno i čvrsto.“
O, da, poznato nam je to. Ona nadalje kaže da kada male dječake učimo da budu „čvrsti“ i zadrže svoje emocije za sebe, zapravo im omogućujemo da te emocije internaliziraju. Ovo poticanje na potiskivanje bilo kakvih emocija zapravo se ponovno pokazuje kao jedna jedinstvena emocija - ljutnja.
Toksična muškost
„I ono što se događa je da ti snažni dječaci odrastu u muškarce koji su sposobni izraziti samo jednu emociju. A ta emocija je bijes zbog potiskivanja njihovih osjećaja toliko poput lopte na napuhavanje pod vodom da kada se ta granica konačno razbije, to izlazi na vidjelo kao temperament – bacanje stvari, vikanje,“ nastavila je prije nego što je objasnila što ona i njezin suprug uče svoje sinove o izražavanju osjećaja i uopće osjećanju emocija.
„...ono što učimo naše dječake je da osjećaju snažne osjećaje i da si dopuste osjetiti te osjećaje te da su čak i negativne emocije koje doživljavamo kao ljudska bića tu da nas zaštite. Tako, na primjer, ako moj sin dođe kući, a u školi su ga zbog nečeg izostavili iz igre, ne kažem: ‘Preboli to’ ili ‘Očvrsni’. Ono što kažem je: ‘Hej, to je stvarno s*anje. I točno znam kakav je to osjećaj i stvarno boli', objasnila je Jen.
@_jen_hamilton_ Why we aren’t raising “tough” boys
♬ Paper Birds (3 min) - Jordan Halpern Schwartz
To je ono što se rijetko radi, posebno s dječacima, jer – oni jednostavno moraju očvrsnuti, zar ne?
„Dopuštajući sebi da osjete te stvari, oni su u mogućnosti suosjećati s drugima u drugim situacijama, kad je netko drugi izostavljen. Ali kada kažemo stvari kao što su 'prijeći preko toga' ili 'očvrsnuti', govorimo im da ti osjećaji nisu valjani i onda oni ne mogu vidjeti te osjećaje kao valjane u drugim ljudima.“
Mama Jen kaže da dječaci (ili bilo tko) koji su odgajani da priguše svoje emocije ne nauče imati empatije za drugoga, što rezultira "sebičnim, narcisoidnim muškarcima koji ne vide emocije drugih kao valjane".
Ona, kaže, nije odrasla u obitelji u kojoj je tata vikao ili bacao stvari, ali njezin suprug jest.
„Tako sam zahvalna što je mogao spustiti se pred našim dječacima na njihovu razinu kada osjećaju nešto veliko i što je mogao suosjećati s njima. I ne, ne mislim da je ikada potrebno ili korisno izlagati svoju djecu teškim situacijama kako bih ih očvrsnula,“ zaključila je Jen.
Vrijeme je da razbijemo tu traumu koju generacijama usađujemo na ovim prostorima dječacima. Dječaci plaču, dječaci osjećaju, dječaci beru cvijeće. Moramo im reći da je to sasvim u redu. I da, moguće je odgojiti dječaka koji je osjetljiv, ali i snažan.
