Od djece zahtijevamo odgovornost i to je sasvim u redu. Ali kad je povjerenje izgrađeno, nekad im možemo poslužiti i kao neka vrsta opravdanja, odnosno dopustiti malu laž koja 'okrivljuje' nas…
Ono što nam je vrlo važno izgraditi kod djece je – povjerenje. I to obostrano povjerenje. Moramo mi moći vjerovati djeci, ali i oni nama. To je važan temelj na koji možemo slagati cijeli toranj različitih važnih stavki u odgoju i našem odnosu s djecom. Tu nema mjesta lažima i to je ono što želimo postići – kakva god bila istina, reci istinu, pa ćemo se dalje zajedno pobrinuti za to.
No, nekad ta istina nije jedina opcija koja je dobra za naše dijete. Ili to ne zvuči baš dobro? Evo kako je to objasnila mama Samantha Darby, urednica portala Scary Mommy i mama troje djece – triju djevojčica. Moramo priznati da je razumijemo i slažemo se s njom!
Ona kaže da je sa sve tri kćeri – 2, 5 i 10 godina – izgradila vrlo dobro povjerenje, ali kad se radi o ovoj najstarijoj, shvatila je da joj mora iskazati još malo više povjerenja kako odrasta, pa često bude njezin „fall guy“, odnosno netko tko će „pasti za nju“ kad joj zatreba.
„Ako me moja kći želi okriviti za odluku u koju nije sigurna, ili me želi učiniti 'lošim momkom' pred svojim prijateljima umjesto da objasni kako se stvarno osjeća, pa, evo, spremna sam pasti na taj mač“, slikovito kaže Samantha.
Ona prije svega, baš kao i svaki roditelj, cijeni iskrenost. Potpuno je sigurna u to da joj najstarija kći nikad nije ništa slagala. Iako se to mnogima čini pretjerano, činjenica je da postoje takva djeca koja jednostavno ne znaju lagati, sve i da se potrude.
„Znam da voli ljude i brine se za druge ljude i kako se osjećaju“, kaža Samantha, te pojašnjava: „Ona je empatična, vrlo osjetljiva djevojka koja mi kaže da u njezinoj verziji Inside Out, Anksioznost definitivno vodi glavnu riječ u njezinom mozgu. Vidjela sam kako plače kad smo nedavno došli po nju kod prijateljice, a ona ju je zamolila da ostane dulje – nije željela razočarati nijedno od nas.“
Upravo u takvim slučajevima, Samantha je svojoj kćeri rekla da je u redu izgovoriti malu bijelu laž i 'izvući se' na mamu.
„Ako je izbor između povrijediti prijateljeve osjećaje ili okriviti mene, pa, slobodno me baci pod taj autobus! 'Mama je rekla da ne mogu' je odgovor koji uvijek može upotrijebiti kada se ne osjeća dovoljno sigurno što napraviti“, kaže Samantha.
Slično se dogodilo kad su je prijateljice nagovarale na igru prizivanja duhova, koje se ona pomalo boji. No, kad svi igraju… Njoj je neugodno, a neugodno joj je reći da ne želi igrati – znamo kakva su djeca, rugat će se i izazivati. Tada joj je mama rekla da može bez razmišljanja reći da joj je ona rekla da ne smije igrati tu igru.
Malenoj je to bilo idealno rješenje – ne laže prijateljima, a oni je ne gnjave. Te male laži s 10 godina još su uvijek dovoljno male da ne bi trebale nikom stvarati probleme, niti zabrinjavati njenu mamu.
„Moja djevojka kaže da tjeskoba upravlja njezinim mislima i osjećajima. Samosvjesna je da zna da često stvara veće probleme nego što ih zapravo ima, da se toliko zaglavi u vlastitoj glavi da se ne može povući. Jednog će dana njezini problemi biti veći. Nadam se da će sve godine učenja kako govoriti i kako vjerovati sebi uspjeti. Ali ako ne bude, bit ću spremna. Trebalo mi je dugo da naučim kako uvjerljivo reći 'ne' i uvijek ću to biti spremna reći umjesto nje“, zaključila je Samantha.
A mi se slažemo, jer nekad su male, bijele laži savršeno, bezbolno rješenje ako se njima naučimo koristiti na pravi način.
