Sve više djece ima raspored prepun aktivnosti, no stručnjaci upozoravaju: previše obaveza u ranoj dobi može narušiti dječje zdravlje, povećati stres i ostaviti manje prostora za ono što je djeci najpotrebnije, slobodnu igru.
Roditelji žele najbolje za svoju djecu, žele ih potaknuti, zabaviti, pripremiti za budućnost. No često, s najboljim namjerama, djeca završe u začaranom krugu aktivnosti: nogomet, ples, tečaj jezika, likovni, pa još i rođendani. A kad sve to postane pravilo, ne iznimka, cijela obitelj može osjetiti posljedice: umor, frustraciju, manjak vremena za opuštanje i zajedništvo.
Premalo slobodnog vremena, previše obaveza
Pediatrijska medicinska sestra Mary Catherine, nedavno je na društvenim mrežama pokrenula raspravu o prenatrpanim dječjim rasporedima, posebno među predškolcima i prvašićima. Smatra da djeci u toj dobi treba više slobodnog vremena za spontanu igru, a manje strukturiranih aktivnosti koje ih iscrpljuju.
Njezinu poruku podržali su i brojni stručnjaci. „Djeca koja su stalno zauzeta često pokazuju znakove kroničnog stresa“, upozorava dr. Zishan Khan, psihijatar. Ti znakovi uključuju razdražljivost, anksioznost, poremećaje sna, pa čak i češće bolesti zbog oslabljenog imuniteta. „Razvojnom mozgu i tijelu potrebno je vrijeme za odmor, oporavak i igru“, dodaje dr. Ulrich Vieux, dječji psihijatar, prenosi Parents.
Obojica stručnjaka ističu da su male aktivnosti u redu, ali u umjerenim količinama. Previše obaveza u ranoj dobi može dovesti do burnouta, smanjenog užitka u igri i tjeskobe.
Zašto je slobodna igra toliko važna?
Slobodna, nestrukturirana igra, ona koja dolazi iz dječje mašte i u kojoj nema pravila ni instrukcija odraslih, ključna je za emocionalni, kognitivni i socijalni razvoj djece.
„Kroz igru djeca uče rješavati probleme, izražavati emocije i graditi samopouzdanje“, objašnjava dr. Khan.
Koliko je previše? Stručnjaci preporučuju: za djecu vrtićke i niže školske dobi, jedna organizirana aktivnost tjedno je sasvim dovoljna. Uz to, važno je promatrati dijete: spava li dobro, je li sretno, ima li dovoljno vremena za igru? Ako su aktivnosti izvor stresa umjesto radosti, možda je vrijeme za pauzu.
Stručnjaci pozivaju roditelje da preispitaju vlastite motive: je li dijete uključeno u aktivnost jer to voli ili jer mi želimo da nešto "nauči", "napreduje" ili "ne zaostaje za drugima"?
„Želja da djetetu osiguramo najbolje je prirodna. No jednako su važne i tišina, dosada, sloboda i – djetinjstvo“, poručuje dr. Vieux.
