Kad mislimo na povratak u školu, prvo nam na pamet padnu knjige, bilježnice, olovke, pribor... No, toliko je tog na što zaboravljamo, a između ostalog – dječji osjećaji.
Prvi dan škole već je iza ugla. A sigurno se svima čini kao da je još jučer trajala škola... Ili možda ipak ne! No, kakav nam god bio osjećaj, škola samo što nije počela i valja se pripremiti za to. I ne mislimo samo na pripremu bilježnica, olovaka, tenisica, vodenih boja i ostalog na popisu. Važno je pripremiti nešto sasvim drugo i razmišljati o onom najvažnijem – djetetu.
Škola je nešto što se mora odraditi, htjeli mi to ili ne – kao i djeca. I kad počinje škola možemo se na to pripremiti tako da se uhodavamo ranije u rutinu nakon ljetnog stanja uma, tako da se opskrbimo svime na vrijeme i ne moramo trčati po trgovinama u zadnji tren... No, najvažnije od svega je pripremiti dijete i njegovu psihu, ono kako se osjeća, na pravi način za taj važan korak.
Stručnjakinja za roditeljstvo Vivian Muraki, koja je specijalizirana za obiteljske traume i iscjeljenje, u svom je intervjuu za CTV Your Morning rekla da postoji niz načina na koje roditelji mogu pomoći svom djetetu da se pripremi za nadolazeću školsku godinu, ali postoji i nekoliko općeprihvaćenih praksi koje bi trebali izbjegavati.
Evo što bi trebalo reći djetetu, te što izbjegavati.
„U redu je osjećati se preopterećeno.“
Jedna od strategija koje Muraki preporuča je probno vježbanje različitih školskih aktivnosti prije početka škole, a to može uključivati hodanje rutom do škole ili jedenje iz kutije za ručak prije prvog dana. Možda zvuči smiješno roditeljima, ali djeci bi moglo biti zabavno i puno značiti.
Preopterećenost raznim školskim obvezama može dovesti do raznih tegoba, pa čak i bolova, a ispadi bijesa i tjeskobe gotovo da su sasvim uobičajeni – samo ovisi kakvim se intenzitetom javljaju. Sve su to signali da dijete možda ima problema s prijelaznim razdobljem. Na vrijeme reci djetetu da je u redu osjećati se preopterećeno, kako bi znalo da nije problem u njemu.
„Uz tebe sam“
Kad skočimo u svakodnevnu školsku rutinu, to može biti prilično kaotično. No, važno je ponekad „maknuti nogu s gasa“ i osloboditi raspored u razdoblju nakon škole. O tom ne odlučuju djeca, nego roditelji, koji su tu da kažu djetetu kamo i kada ići.
Djeci je važno dati vremena da dođu kući i opuste se, jer je imati „sigurno mjesto i meko mjesto za slijetanje“ ključno za regulaciju emocija.
„Stvori prostor da to istraže s tobom, da im kažeš: 'U redu je' i 'Uz tebe sam.'“
„Možeš ti to“
Kad poželimo dijete pripremiti za školu, ohrabriti ga, često pomislimo reći mu: „U redu, vrijeme je da budeš hrabar“. Iako zvuči kao podrška i poticaj, ovo je – iako nevina - ozbiljna pogreška.
„Uvijek s dobrim namjerama kažemo 'budi hrabar'. Zvuči stvarno ohrabrujuće. Ali u stvarnosti, ono što to zapravo može signalizirati jest: 'Nije u redu osjećati ono što osjećaš upravo sada, želim da mi pokažeš ovu drugu stvar.'“
Alternativni govor za „budi hrabar“, rekla je Muraki, jest: „Razumijem da je ovo teško, vidim da si nervozan ili da se bojiš i tu sam, možeš ti to.“
Ono što uvijek možeš napraviti i što je dobrodošlo je – zagrljaj. I to tako da se spustimo na djetetovu razinu i pitamo dijete želi li zagrljaj.
