Roditelji Tatina zona 06. siječnja 2017.

'Nakon iznenadne ženine smrti, mislio sam da ne mogu sam odgajati kćer'

Patton Oswalt
Foto: Dennis Van Tine/Press Association/PIXSELL
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Patton Oswalt preko noći je postao samohrani otac sedmogodišnjoj kćeri. Otvorio je svoje srce i napisao koliko mu je to bilo teško jer je smotan i jer je većinu stvari obavljala njegova supruga

Patton Oswalt američki je stand-up komičar i glumac. Ove godine njegova supruga i spisateljica krim romana Michelle McNamara, umrla je u snu u 46. godini. Oswalt je preko noći postao samohrani otac njihovoj sedmogodišnjoj djevojčici Alice. Otvorio je svoje srce i napisao koliko mu je to bilo teško jer je smotan i jer je većinu stvari obavljala njegova supruga. 

Ali znao je da je odgovoran za svoju curicu. I zato je napravio sve što može. Njegovu priču objavio je GQ. Evo što je napisao: 

"Prije pet mjeseci i deset dana postao sam samohrani otac. 

Bio sam druga polovica fantastičnog roditeljskog tima, osim što nismo bili jednaki. Michelle je bila osoba koja provodi stvari, istraživač, planer, izvršni čovjek. Ja sam bio roktalo, uredski asistent, osoba koja slijedi instrukcije i urbani Sherpa. Ja sam radio provjeravanja prije nego bi izašli iz hotelske sobe i provjeravao liste s popisom koje treba ponijeti i napraviti prije školskih obveza i ukrcavanja na avivon. Ali Michelle je sastavljala te liste.

Znala je kako iskoristiti moj opsesivno-kompulzivni poremećaj za obiteljsko dobro. A njene vještine supermame bile su samo dio njenog briljantnog uma - crnog dragulja koji je bila - istinski kriminalistički novinar, neumorni pretraživač napola zaboravljenih činjenica, online detektiv i izrađivač veličanstvene proze o ubojstvima. Veselio sam se provesti cijeli život s najoriginalnijim umom koji sam ikad sreo.

A sad? Nema je. Nema je.

Osjećaj je kao da osoba koja je dobila ulogu s jednom rečenicom odjednom mora nositi epski film nakon što je zvijezda tog filma izbrisana s ekrana. 

Ne mogu to. Ne mogu to. Ne mogu to. Želim se ugasiti iz ovog svijeta i sakriti pod prekrivačem i nikad ne izađi iz kuće, a našu kćer Alice poslati da živi s rođacima u Chicago jer je oni neće sj.... kao što znam da ja hoću. Neka mi netko pomogne! Ne mogu to. Ne mogu to. Ne mogu to. 

A onda se sjetim kad sam postao otac - kad smo Michelle i ja postali roditelji zajedno. Osjetio sam taj isti strah. Čeznuo sam za istim tim povlačenjem. Ali nekako sam uspio, dišući na pola i smotano koračajući naprijed. Pritom sam zeznuo puno stvari - mi smo zeznuli puno stvari, Michelle i ja - ali s vremenom smo to savladali. Skužili smo to. Ili našu verziju "toga". 

'Mislio sam da ću postati udovac i samohrani otac tek rođene bebe'

Pa razmišljam još dalje. Onda kad smo se Michelle i ja vjenčali. Nekako sam uspio osvojiti ženu daleko izvan moje lige, financijski, izgledom, inteligencijom i osobnošću. I tada sam osjetio isti taj teror i potrebu da se vratim na staro, na sigurnost onog poznatog, životu glumca komedija bez obaveza u njegovim 20-ima i 30-ima u Los Angelesu. Ali uspio sam i to. 

Nikad nećete biti spremni za ništa što trebate učiniti, nikad. Ne prvi put. Treniranje i praksa padaju u vodu sekundu nakon što upoznaju iskustvo. Ali bit ćete bolje. To je moje subjektivno znanje. 

Ovo je moj prvi put da sam samohrani otac. Izgubio sam formulare za školu. Zaboravio sam napuniti frižider namirnicama koje volim. Nestalo joj je čarapa. Nestalo je i meni čarapa. To je sr... i zamorno je svaki put kad pogriješim, ali svijet se nastavlja vrtjeti. Kažem "ups, moja greška", popravim to i nastavim se kotrljati naprijed. Sad znam gdje kupiti čarape koje ona voli. Zamolio sam dvoje roditelja u njenoj školi da mi pomognu ispuniti formulare i raspored.

Postajem sve bolji u pronalaženju vikend-aktivnosti i organiziranju igranja i upravljanjem vremena da bih sebe i nju odvezao gdje trebamo biti svaki dan. Radim kreativan posao, ali živim praktičan život. Ako mogu uvjeriti klub stand-up komedije pun indiferentnih pijanaca da me zavoli mogu i spremiti svoju kćer na nogomet subotom ujutro. 

Nastavit ću ići naprijed, izgledati glupo i smotano i neiskusno na prvu, s vremenom shvaćajući stvari, do sljedeće nepoznate situacije i do sljedećeg poda koji će mi iskliznuti pod nogama sve dok ne bude podova. 

Ne znam kakav ste vi samohrani otac, ako to uopće i jeste i hoćete li ikada biti. Ako ste udovac ili razvedeni, usvojili ste ili imate starije dijete. Ako osjećate bilo kakav strah ili sumnju u sebe, uvjerite sami sebe činjenicom da JA radim ovo. JA. Provedite sat vremena sa mnom. Ja ne mogu voziti auto s mjenjačem. Ne znam napraviti kajganu. Ne znam klizati. Ali radim ovo. Očinstvo. Odgovoran sam za drugo ljudsko biće. Zato, možete to. Obećavam. 

Da vam pokažem da sam napredovao i u psihičkom smislu? Lagao sam vam. Jer ništa od ovoga nije za vas. 

To je za Alice. 

Idem naprijed - smotano, glupo, slijepo - zbog osobe kakva je Alice. Ima toliko Michelle u sebi. A Michelle je živjela njezin život idući naprijed. I vukla je mene sa sobom naprijed. Kao što znam da će i Alice učiniti. Zato ću i ja jednostavno ići naprijed. Zato da bih mogao biti s tobom, ako me zatrebaš Alice. 

Jer, ja trebam tebe. 

Ja ovo mogu. Ja ovo mogu. Ja ovo mogu. Zbog tebe, Alice."

Hope this helps someone. It helped me to write it.

Posted by Patton Oswalt on 2. prosinca 2016

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.