Oproštajno pismo koje je mama Heather McManamy napisala prije smrti toliko je dirljivo, ali i puno životne radosti i zahvalnosti, da neće znati plaćete li od sreće ili od tuge, a gotovo je sigurno da ćete zaplakati
Heather McManamy, mama 6-godišnje djevojčice Brianne, dvije je godine živjela s rakom dojke, a umrla je 14. prosinca u dobi od 36 godina. Dan kasnije njezin je suprug Jeff na Facebooku objavio pismo upućeno obitelji i prijateljima, koje je ranije napisala, a kako se pismo širilo ovom društvenom mrežom, dirnulo je i srca mnogih ljudi koji je nikad nisu upoznali.
Prenosimo vam ga u cijelosti:
Dakle... imam jednu dobru i jednu lošu vijest. Loša vijest je, očito, da sam mrtva. Dobra vijest je, ako ovo čitate, da vi sigurno niste (osim ako imaju WiFI u zagrobnom životu). Da, ovo je sranje. Toliko da se ne može izraziti riječima, ali mi je tako prokleto drago da sam živjela život ispunjen s toliko ljubavi, radosti i divnih prijatelja. Sretna sam što mogu iskreno reći da ni za čim ne žalim i da sam svu svoju energiju potrošila za život punim plućima. Volim vas sve i hvala vam za ovaj fenomenalan život.
Koja god vam religija pruža utjehu, drago mi je da je imate. Ipak, imajte poštovanja prema činjenici da mi nismo religiozni. Molim vas nemojte govoriti Brianni da sam ja u raju. Za nju će to značiti da sam odlučila biti negdje drugdje i ostaviti je. U stvarnosti, napravila sam sve što sam mogla da bih bila ovdje s njom, i nigdje, baš nigdje ne bih bila radije nego s njom i Jeffom. Molim vas nemojte je zbunjivati i dopustiti joj da makar i na sekundu posumnja u to. Jer ja nisam u raju. Ovdje sam. Samo više nisam u jadnom tijelu koje me izdalo. Moja energija, moja ljubav, moj smijeh, sve prekrasne uspomene, sve je to tu s vama.
Molim vas nemojte na mene misliti s tugom ili žaljenjem. Smijte se, znajući da smo zajedno proveli prekrasno vrijeme. Jebeno mrzim rastuživati ljude. Više od svega, volim nasmijavati ljude i zato vas molim, umjesto da se bavite tragičnim završetkom moje priče, smijte se uspomenama koje smo zajedno stvorili i trenutcima kad smo se dobro zabavljali.
Molim vas pričajte Brianni o meni, kako bi znala koliko je volim i kako ću uvijek biti ponosna na nju (i neka se čini da sam bila puno više cool nego što stvarno jesam). Jer ništa nisam voljela više nego biti njezina mama. Ništa. Svaki trenutak proveden s njom za mene predstavljao sreću koju nisam mogla ni zamisliti prije nego što je ona došla na svijet.
I nemojte govoriti da me rak pobijedio. Jer mi je rak možda uzeo gotovo sve, ali mi nikad nije oduzeo ljubav, nadu i radost. To nije bila "borba", to je samo bio život, koji je često brutalno nasumičan i nepravedan, i tako to jednostavno ponekad ide. Kvragu, nisam izgubila. Način na koji sam proživjela godine s rakom smatram prilično velikom pobjedom. Molim vas, nemojte to zaboraviti.
Najvažnije, bila sam nevjerojatno sretna što sam provela više od desetljeća s ljubavi svog života i svojim najboljim prijateljem, Jeffom. Prava ljubav i srodne duše zaista postoje. Uz njega je svaki dan bio ispunjen veseljem i ljubavlju. On je zaista najbolji muž u svemiru. Kroz sva moja sranja s rakom, on se nije pokolebao ni kad bi većina ljudi željela pobjeći. Čak i za najgorih dana koje možete zamisliti, našli smo način da se zajedno smijemo. Volim ga više od samog života i iskreno vjerujem da je takva ljubav toliko posebna da će trajati vječno. Vrijeme je najvrednija stvar na ovom svijetu i duboko sam zahvalna što sam tako dugo mogla svoj život dijeliti s Jeffom. Volim te, Jeff. Vjerujem da je naša ljubav dala život našoj fantastičnoj Brianni, što je zaista prekrasno.
Srce mi se slama što se moram oprostiti od vas. Za mene je to dvostruko tužnije, jer mi srce puca od tuge ponovno i ponovno kad pomislim kako će to vas rastužiti. Nadam se da ćete s vremenom moći o meni misliti uz osmijeh, jer smo zaista imali život koji oduzima dah. Googlajte pojam Physicist’s Eulogy i vidjet ćete da je znanstvena činjenica da ću uvijek biti s vama na neki način. Znam da ćete ako zastanete i dovoljno dobro dobro pogledate, vidjeti da sam tu (na najmanje moguće jeziv način). Vi ste moj svijet i voljela sam svaku sekundu koju smo proveli zajedno, više nego što mogu izraziti riječima.
Prijatelji, volim vas sve i hvala vam za život tako prekrasan da to ulijeva strahopoštovanje. I hvala svim prekrasnim doktorima i sestrama koji su se tako divno brinuli za mene. Ni najmanje ne sumnjam da su mi oni omogućili svaki dobar dan koji su mogli. Iz dubine srca, svim svojim prijateljima želim dug, zdrav život i nadam se da ćete osjetiti istu zahvalnost za svaki dan, kakvu sam ja osjećala.
Ako budete išli na moj pogreb, popijte toliko da bih bila ponosna na vas. Pustite "Keg on My Coffin" i plešite na šanku za mene (jer bolje vam je da u nekom trenutku to postane tulum uz ples). Proslavite ljepotu života divljom zabavom jer znate da je to ono što ja želim i vjerujem da ću pronaći način da i ja budem tamo (znate koliko mrzim propustiti zabavu).
Veselim se što ću kao duh moći uhoditi svakoga od vas, tako da ovo nije Zbogom, nego Doviđenja. Molim vas, učinite mi uslugu i uzmite si svaki dan nekoliko minuta da odate priznanje ovoj krhkoj pustolovini koja se zove život. Nemojte nikad zaboraviti: svaki dan je važan.
