Znamo da su roditelji spremni ići do neslućenih granica da bi razveselili svoje mališane, a Josip Sušak je jedan takav tata – spreman na sve da vidi osmijeh na licu svoga Nike. I u tom je uspio! Munjeviti Jurić sad privlači pažnju gdje god se pojavi...
Dok je tata Josip sa svojim sinom Nikom pregledavao fotografije kamiona koji je nedugo prije tog kupio, Nikova je mama Martina u šali spomenula kako je kamion iste boje kao i Jurić i kako bi mu baš dobro stajala jedna munja, kao ona Jurićeva. Nikovo se lice ozarilo, a na osmijeh koji se pojavio na njegovu licu tata Josip nije mogao ostati imun. Već je sljedeći dan krenuo u akciju dizajniranja i izrade naljepnice...
Kamioni su jedna od prvih fascinacija dječaka, a kod nekih ta fascinacija potraje cijeloga života, pa svoj životni put prelaze u kamionima i uz kamione. Jedan od njih je i Josip Sušak, koji je odrastao u obitelji koja se bavi transportom i logistikom, pa je, kako i sam kaže, "rođen s kamionima". S godinama mu se taj posao "zavukao pod kožu" i jednostavno ga je zavolio. Prije desetak godina počeo je u svom poslu i uživati, zabavljati se, a najdraža zabava bila je uređivanje i personaliziranje kamiona i truck show događanja.
Kad mu se prije dvije godine pružila prilika da od prijatelja nabavi kamion Scania V8, Josip je ostvari svoj dječački san. Nije bilo razmišljanja – kamion će biti zajednički projekt tate i sina.
"U početku sam krenuo kao i sa ostalim kamionima, lagano slaganje detalja i dotjerivanje i naravno tada je malac već bio uključen u sve radove jer kamionu su svakako bile namijenjene registarske oznake s njegovim imenom", priča tata Josip, a mama Martina je cijeloj priči dala sasvim novu dimenziju kad je kroz šalu spomenula Jurića...
"Niko nije znao ništa, pokušao sam to odraditi tako da on ne zna što se događa", prisjeća se Josip projekta 'Munjeviti Jurić'. "Kroz par dana sve je bilo gotovo, a Niko je taj dan čekao u vrtiću da dođem po njega jer je znao da poslije idemo u radionu do kamiona. Taj tren kada ga je ugledao, ne mogu opisati kakva je to sreća bila", prisjeća se tata važnog trenutka: "Počeo je grliti kamion i skakati od sreće. U tom trenu je bilo jasno da smo pogodili temu, i da će taj kamion stvarno biti Nikov kamion."
HARRY LENZ
Nije prošlo puno vremena, a Jurić je osvojio i prvi pehar, koji je preuzeo sam Niko na Truck Showu u Čakovcu. S peharom je došla i nova volja i inspiracija za dalje.
"Krenuli smo s detaljima iz crtića, raznim sponzorima koje Jurić ima, i cijeli kamion je poprimao neki sportski izgled koji je priličio Juriću", govori tata Josip, kojem je četverogodišnji Niko krajem prošle godine u uho stavio bubu – ideju o prikolici.
"Niko je jedan dan rekao kako bi baš bilo dobro da ima prikolicu kao pravi Jurić, ali na prvu mi je to naravno bilo ludo i nemoguće", kaže Josip, koji je kroz par mjeseci promijenio mišljenje i odlučio kupiti drugu stariju i jeftiniju prikolicu, koju bi koristio samo za susrete. Tako je na kraju i bilo – kupili su prikolicu i krenuli u izradu koja je trajala punih pet mjeseci, a Niko je u svemu aktivno sudjelovao svaki dan. Ispostavilo se da ovakav projekt može dobiti puno podrške i izaziva, naravno, puno interesa. To je značilo puno prijatelja i sponzora koji su im pomogli ostvariti Nikovu želju.
Danas ovaj kamion ponosno obilazi susrete s reklamama na prikolici i privlači pažnju posjetitelja, pogotovo onih najmlađih, naravno. No, ni odrasli nisu imuni na ovaj prizor kao iz crtića.
"Svaki izlazak kamionom na cestu je doživljaj! Ljudi se zaustavljaju i slikaju. Nakon svake vožnje mora izaći neki novi video prolaznika na društvenim mrežama. Komentari su pozitivni, a ono što je glavno - uveseljava i starije i djecu", govori Josip koji ne skriva svoj ponos:
"Bez lažne skromnosti, jako sam ponosan na sebe kada vidim rezultat, a još ponosniji kada vidim da i Niko to jasno pokazuje. Naravno da je ovaj projekt i moj gušt, i moj neki dječački san, samo što je danas taj projekt puno vrjedniji budući da imam tu čast posvetiti ga svome sinu."
Ponosni su obojica i na mamu, čija je svesrdna podrška bila važna stvar u cijeloj priči. Mama je ta koja mora imati razumijevanja i podržati činjenicu da supruga nema kod kuće popodne, a ona je bila ta koja je redovno svaku večer dovodila Niku u radionicu, pa često i sama "upraljala ruke".
"Ali i u njenim očima se jasno vidi ponos i zadovoljstvo, što mi je posebno drago," kaže Josip kojem je bilo jako važno da Niko bude aktivno uključen u cijeli proces oko kamiona, a postoji i važan razlog zašto: "Smatram sebe kao roditelja dosta strogim, jer pokušavam Niku odgojiti tako da zna granice i da se želje ne ispunjavaju baš tako lako. Redovno je odlazio u vrtić prljavih i obojanih prstića, hvalio se time i bio ponosan. Tada mi je bilo jasno kako ipak radim nešto ispravno i da on u tom projektu vidi pravu vrijednost, a ne onu financijsku."
Sigurni smo da će Niko uspomenu na ovaj kamion i ono što je tata napravio za njega nositi sa sobom cijeli život, jer nije mala stvar kad ti tata pred očima oživi omiljeni lik iz crtanog filma! Pitali smo Josipa imaju li trenutno novih prijekata u planu, ali zasada nemaju – jer Niko čeka seku da se rodi.
"A tko zna, možda i ona bude morala imati svoj kamion", smije se tata Josip, a mi jedva čekamo novi projekt koji će mamiti poglede po cestama...
