Našoj kolumnistici Jasmini draži je tradicionalni odgoj u kojem je bilo prirodno da je roditelj, učitelj i svaka odrasla osoba u dječjim očima nekakav zakon i da se poštuje
U odnosu na prošla vremena mnogo se toga promijenilo. Mnogo nam toga danas ide na ruku - pelene, kašice, raznorazna pomagala, nema stvari koja nije izmišljena za bebe i djecu.
Zašto je onda danas tako teško odgajati i odgojiti dobro dijete? Trudimo se, čini mi se, više nego naši roditelji. Odrasla sam s dvije mlađe sestre i starijim bratom, prirodno je bilo da se ono starije dijete brine za mlađe, prirodno je bilo da je roditelj, učitelj i svaka odrasla osoba u našim očima nekakav zakon i da se poštuje. Kako to da danas sve češće vidim klince koji se bacaju po dućanu, koji udaraju, čupaju ili psuju mamu, dok ona sva crvena u licu pokušava smiriti situaciju obećanjem igračke ili slatkiša.
Kad smo mi bili mali uredno bi za takav ispad dobili po turu i bili kažnjeni. Danas se svi zgražaju ako udariš dijete, danas je udariti dijete zakonom kažnjivo, danas postoji bezbroj načina da se dijete zaštiti i slažem se s tim. Dijete je postavljeno na neki način iznad roditelja i smatram da je to problem. Društvo je takvo i valja mu se prilagodit, naći nekakav svoj modul.
Imam dva sina i svaki dan ponovim: "Ne trebate biti veliki sportaši, veliki filozofi, ali budite ljudi i tad ću biti ponosna". Mislim da ne trebamo pokušavati preko djeteta ostvariti svoje snove, da svaku laž trebamo kazniti makar bila i bezazlena. Ne treba dijete udariti, ali postoji nešto što voli i što mu možemo oduzeti. Ako dijete donese nešto što nije njegovo, mislim da treba reagirati i odmah ga natjerati da vrati. Ne odgajamo dijete, odgajamo budućeg čovjeka i ono što mu usadimo u glavu tako malom, ostat će mu za čitav život. Dijete ne zna što je dobro, što loše, dok ga ne naučimo, dijete ne zna gdje su granice, mi ih moramo odrediti.
Nije bitno koliko vremena provodimo sa svojom djecom, nego da ono vrijeme koje provodimo, učinimo kvalitetnim. Ono što učimo svoje dijete mora biti i naš stil života, mi smo najbolji primjer. Životni ritam je brz i svi smo u potrazi za nekakvim materijalnim vrijednostima, ali uvijek prije ekonomskih vrijednosti trebamo staviti moralne. Djeca gledajući nas uče i zato uvijek kažem na dijete treba biti spreman i u odgoju podjednako slušati razum i srce.
Kad naučimo svoje dijete da u prvom redu poštuje nas, onda nema straha... Samo tako će naši mali ljudi jednom biti veliki ljudi.
