Što je s 10-godišnjim djevojčicama koje pustoše po Sephori? To je pitanje koje postavljaju roditelji, dermatolozi, trgovci jer sve više djece kupuje skupe proizvode za njegu kože i uljepšavanje.
Dok milijuni ljudi gledaju i dijele videozapise koji osuđuju "Sephora kids" (često okrivljujući roditelje što su svojoj djeci dopustili kupnju proizvoda namijenjenih odraslima), dermatolozi upozoravaju da su neki od ovih proizvoda oštri i da nisu namijenjeni dječjoj koži, drugi ljudi ističu da nema ništa novo u tome da djeca oponašaju starije uzore — i da je to bezopasno.
O ovom smo neobičnom fenomenu za komentar zamolili dr.sc. Miu Roje Đapić, klinički psiholog, psihoterapeut.
Nažalost ovaj trend nije neočekivan s obzirom na kumulativni učinak raznih okolnosti u kojima živimo i odgajamo djecu. Prije svega, često se čudimo koliko su djeci i mladima bitne neke površne stvari poput markirane odjeće, pametnih telefona i sličnih gadgeta, pa tako i izgleda. Istovremeno, mnogi odrasli izrazito su opterećeni slikom koju ostavljaju pred drugima, skloni zapostaviti osnovne životne potrebe kako bi si priuštili neke trendy stvari i kako bi se, posebno u virtualnom svijetu, predstavljali nerealno savršenima, uključujući fizički izgled.
Djeca i mladi uče iz onog što vide, ne iz onog što im govorimo. Ako vide da je mjerilo uspjeha, sreće i zadovoljstva odraslih u takvim stvarima, kako očekivati da će njihova mjerila biti drugačija? Naravno, tome treba pribrojiti činjenicu da nam je svima adolescencija period života kad je mišljenje i odobravanje socijalne okoline vrlo visoko na ljestvici prioriteta, a potreba za pripadanjem i pozitivnom validacijom danas se zadovoljava i lajkovima, za koje su adolescenti spremni ići prilično daleko. To je novost generacija koje odrastaju i online, čemu ne možemo pobjeći.
Nadalje, marketinški stručnjaci zaključuju da nedostaje niša za djevojke rane adolescentne dobi. Između dućana s igračkama i onih "za velike", naravno da ih više privlači druga skupina, što proizvođači masovno koriste. Iako djevojčice nemaju veliku kupovnu moć, imaju roditelje i sposobnost uvjeravanja da im je neki proizvod potreban. Privlačne ambalaže, kao i način prezentiranja pojedinih proizvoda, obećanja boljeg života uz neko npr. sjajilo za usne i slično, sve su vješti trikovi za privlačenje kupaca ranjive razvojne dobi.
Zašto se djevojčice agresivno ponašaju prilikom potrage za ovim proizvodima u spomenutom trendu? Vjerojatno zato što mogu, zato što nemaju adekvatno postavljene granice i zato što očito takvo ponašanje donosi toliko željene lajkove i preglede na društvenim mrežama. Sjetimo se da djeca nisu "zločesta", nego nastoje zadovoljiti svoje potrebe odmah i sada, a ako nemaju adekvatan način za to učiniti, naći će neadekvatan. Sve navedeno hrani ponašanje koje, iako nominalno mnogi odrasli osuđuju, zapravo aktivno ili prešutno podržavaju.
Na mnogo toga ne možemo utjecati u svom domu - opća društvena pravila i norme, marketinške strategije, potrebu mladih da budu prihvaćeni... Ali na mnogo toga možemo utjecati, i jučer i danas, i sutra. Prije svega važno je duboko razmisliti o tome kakav primjer šaljemo djeci svojim ponašanjem. Jesam li i sama stalno na društvenim mrežama? Provlačim li svaku svoju fotografiju kroz filter? Na što najčešće trošim slobodno vrijeme i novac? Kako se ponašam prema ljudima oko sebe, uključujući prodavačice u dućanu? Nudim li i sama poštovanje koje očekujem da moje dijete iskazuje? Koje sadržaje gledam? Čemu se smijem? Koja ponašanja osuđujem? Na čemu temeljim svoja prijateljstva? Znam li dosljedno postavljati djetetu granice uz očuvanje odnosa? Zna li moje dijete da ga volim bez obzira na sve? Kako mu to pokazujem, posebno kad pogriješi? Ako ponekad potraži ljubav, pažnju i odobravanje na neke nepoželjne načine, što ću učiniti? Razvijam li doma kritičko mišljenje djeteta razgovarajući o ovakvim trendovima, ali i svim drugim događanjima?
Bez istinskog rada na sebi kroz ove i slične teme teško je danas biti roditelj koji odgaja djecu koja se neće ukrcati u Sephora ili neki drugi vlak. Vlakova je jednostavno previše, daleko više nego dok smo odrastali mi ili naši roditelji. A udaljeni su tek nekoliko klikova. Što su djeca starija, teže je kontrolirati svaki korak, posebno online puta kojim svi koračaju. Zato se temelji postavljaju od početka, svaki dan, njegovanjem onakvog životnog stila i odnosa s djecom kakve želimo da nose i jednom kad odlete iz našega gnijezda.
