Mnoge roditeljske pogreške nastaju iz ljubavi i želje da djeci olakšamo život, no stručnjaci kažu da upravo tada često zaboravimo što je djeci stvarno potrebno za zdrav razvoj.
Svi roditelji žele isto, odgojiti sretno, zdravo i samostalno dijete. Nitko se ne probudi ujutro razmišljajući kako će pogriješiti ili napraviti nešto što bi moglo naštetiti vlastitom djetetu. No stručnjaci upozoravaju da upravo neke svakodnevne navike i dobronamjerne odluke dugoročno mogu stvoriti probleme kojih roditelji često nisu ni svjesni.
Mnoge od tih pogrešaka ponavljaju se godinama i s vremenom mogu utjecati na dječje samopouzdanje, otpornost i odnos koji imaju s roditeljima.
Evo kojih 9 stvari, prema stručnjacima, roditelji pokušavaju izbjeći.
1. Ne zanemaruju sebe
Roditelji često stavljaju djecu na prvo mjesto i potpuno zaborave na vlastite potrebe. No stručnjaci upozoravaju da iscrpljen, frustriran i emocionalno iscrpljen roditelj teško može dugoročno biti podrška djetetu.
Briga o sebi nije sebičnost nego način da roditelji dugoročno ostanu emocionalno dostupni i stabilni za svoju djecu.
2. Ne pokušavaju djecu stalno usrećivati
Koliko god roditelji željeli zaštititi djecu od tuge, frustracije i razočaranja, stručnjaci kažu da upravo kroz takve emocije djeca razvijaju otpornost.
Klinička psihologinja Erica Wollerman upozorava da roditelji ne bi trebali pokušavati riješiti baš svaki dječji problem.
„Djeca trebaju naučiti nositi se s cijelim spektrom emocija uključujući tugu, frustraciju i nesigurnost kako bi jednog dana znala sama stvoriti vlastitu sreću“, objasnila je.
3. Ne uče djecu da vrijednost dolazi samo iz jedne stvari
Djeca koja odrastaju vjerujući da vrijede samo zato što su pametna, uspješna ili talentirana u sportu često kasnije teže podnose neuspjeh.
Jer jedna loša ocjena, ozljeda ili neuspjeh lako mogu poljuljati cijelo samopouzdanje ako je ono izgrađeno samo na jednom dijelu identiteta. Stručnjaci zato upozoravaju da djeca trebaju razvijati različite vještine, interese i osjećaj vlastite vrijednosti koji nije vezan samo uz uspjeh.
4. Ne boje se dječje dosade
Roditelji danas često imaju osjećaj da djecu stalno treba zabavljati, organizirati aktivnosti i ispunjavati svaki trenutak.
No stručnjaci kažu da dosada zapravo može biti vrlo korisna jer upravo tada djeca razvijaju maštu, kreativnost i sposobnost samostalnog pronalaženja zabave.
Pretjerano organiziran raspored i stalna stimulacija, upozoravaju, mogu dugoročno negativno utjecati na dječju kreativnost.
5. Ne spašavaju djecu od svih posljedica
Koliko god roditeljima bilo teško gledati dijete kako griješi ili prolazi kroz razočaranje, upravo kroz takva iskustva djeca najviše uče.
Psiholog dr. Michael G. Wetter kaže da djeca moraju povezati svoje odluke i ponašanje s posljedicama koje dolaze nakon njih.
„Svi u životu imamo određene odgovornosti, čak i kada ih ne biramo. Ako ih ne ispunimo, dolaze posljedice i djeca to trebaju naučiti“, objasnio je.
6. Ne traže stalno opravdanja za djecu
Rečenice poput „Nije to namjerno mislio“ ili „Danas jednostavno nije svoj“ možda djeluju bezazleno, ali stručnjaci upozoravaju da djeca kroz takve obrasce lako nauče izbjegavati odgovornost.
Djeca koja nauče priznati pogrešku i preuzeti odgovornost kasnije puno lakše razvijaju zdrave odnose i samostalnost.
7. Daju djeci odgovornosti primjerene dobi
Od spremanja sobe i pomoći u kući do naručivanja kod liječnika ili kupovine, djeca trebaju postupno učiti svakodnevne životne vještine.
Stručnjaci upozoravaju da pretjerano „olakšavanje života“ djeci dugoročno često radi više štete nego koristi. Djeca koja nauče osnovne životne vještine lakše se kasnije osamostaljuju i snalaze u odraslom životu.
8. Djeci daju izbor, ali ne previše izbora
Premalo izbora može kod djece stvoriti nesigurnost, dok ih previše opcija često potpuno preoptereti.
Stručnjaci savjetuju da roditelji djeci ponude dvije ili tri opcije i tako im pomognu razvijati samostalnost i donošenje odluka.
Jer cilj nije da dijete uvijek donese savršenu odluku nego da nauči vjerovati sebi.
9. Ne popuštaju baš u svemu
Djeca trebaju granice kako bi se osjećala sigurno.
Kada roditelji popuštaju baš svakoj želji, kupuju sve što dijete poželi ili dopuštaju svako ponašanje, djeca često razvijaju osjećaj da nema granica ni odgovornosti.
Stručnjaci ističu da upravo jasne granice djeci daju osjećaj sigurnosti i pomažu im razviti samostalnost i emocionalnu stabilnost kasnije u životu.
