Djeca čuju i primjećuju puno više nego što roditelji ponekad misle. Ako odrastaju uz česte prepirke, način na koji se s njima nose može ih pratiti i godinama poslije.
Djeci je važno da se kod kuće osjećaju sigurno, i fizički i emocionalno. A kada su svađe i burne reakcije roditelja česte, taj osjećaj sigurnosti lako se poljulja.
Naravno, nije svaka svađa roditelja nužno loša za dijete. Ako vidi mamu i tatu kako se ne slažu, ali uspiju razgovarati i riješiti problem, dijete iz toga može naučiti nešto važno o odnosima. No sasvim je druga priča kada su prepirke česte i intenzivne.
Djeca koja odrastaju u takvom domu mogu postati posebno osjetljiva na sukobe, a neke navike koje su razvila kako bi se s njima nosila mogu ih pratiti i kada odrastu.
1. Radije prešute ono što ih muči
Umjesto da kažu što im smeta, često će to zadržati za sebe. Ne zato što im nije važno, nego zato što ne znaju kako će druga osoba reagirati i žele izbjeći moguću svađu.
Dok su odrastali, raspoloženja i reakcije roditelja često su bili u prvom planu pa su se naviknuli vlastite osjećaje gurati u stranu. I kao odraslima zato im može biti lakše šutjeti nego započeti neugodan razgovor.
2. Ponekad reagiraju puno burnije nego što bi htjeli
S druge strane, sve ono što dugo drže u sebi negdje mora izaći. Zato mogu burno reagirati kada ih netko kritizira ili im kaže da su nešto pogriješili.
Ponekad se odmah počnu braniti, a ponekad se dugo suzdržavaju pa sve izbije u najgorem mogućem trenutku.
Ako su kod kuće gledali roditelje koji su tijekom svađe više pokušavali dokazati tko je u pravu nego riješiti problem, nisu imali puno prilika naučiti kako mirno razgovarati kada se s nekim ne slažu.
3. Trebaju potvrdu drugih da bi se osjećali sigurno
Kada kao dijete nikada nisi siguran kakva će atmosfera biti kod kuće, lako se navikneš tražiti osjećaj sigurnosti u onome što se događa oko tebe.
Kasnije to može značiti izbjegavanje problema, ali i veliku potrebu za tuđom potvrdom ili oslanjanje na drugu osobu kako bi se osjećali mirnije.
Godinama su njihovi osjećaji ovisili o tome jesu li se roditelji tog dana slagali ili svađali, pa i kao odrasli sigurnost često traže izvan sebe.
4. Stalno pokušavaju procijeniti tuđe raspoloženje
Kako je raspoložen? Je li ljut? Jesam li nešto krivo rekla? Hoće li sada izbiti svađa?
Djeca koja odrastaju uz česte prepirke mogu se naviknuti stalno pratiti ljude oko sebe. Gledaju izraz lica, govor tijela i pokušavaju pogoditi što druga osoba misli kako bi na vrijeme prepoznali mogući problem.
I kasnije to mogu nastaviti raditi gotovo automatski. Ako osjete da se sprema sukob, možda će se odmah ispričati ili se jednostavno povući.
5. Ispričavaju se i kada nisu ništa skrivili
„Oprosti“ im lako postane automatska reakcija.
Ako su kao djeca stalno pokušavali sačuvati mir i pazili da ne izazovu još jednu burnu reakciju roditelja, mogli su naučiti da je najjednostavnije povući se i ispričati.
Taj obrazac može ostati i kasnije. Ponekad će radije preuzeti krivnju ili zanemariti vlastite potrebe samo da se druga osoba ne naljuti.
6. Satima vrte isti razgovor po glavi
Umjesto da odmah kažu partneru ili prijatelju što ih muči, često će o tome razmišljati sami.
Vraćaju se na razgovor, analiziraju što je netko rekao, što su oni trebali reći i je li problem možda ipak u njima.
Kao djeca navikli su sami nositi svoje osjećaje jer su roditeljske svađe zauzimale dovoljno prostora. Zadržati sve u sebi zato im može djelovati sigurnije nego otvoriti neugodan razgovor, iako im upravo to može donijeti još više stresa i tjeskobe.
7. Treba im vremena da nekome povjeruju
Kada nikad ne znaš kada će kod kuće početi nova prepirka, teško je potpuno se opustiti.
Odnos roditelja trebao bi djetetu pružiti osjećaj ljubavi i sigurnosti, ali ako su u njemu često prisutni svađe i zamjeranje, dijete može odrastati s osjećajem da se stvari vrlo brzo mogu promijeniti.
Zato ni kao odrasli možda neće odmah vjerovati ljudima. Trebat će im vremena da se uz nekoga zaista osjete sigurno.
8. Prebrzo prihvaćaju ispriku samo da svađa završi
Nekome tko je odrastao uz puno prepirki ponekad je važnije da sukob što prije završi nego da se problem zaista riješi.
Zato mogu prihvatiti i ispriku koja nije iskrena ili prijeći preko nečijeg ponašanja iako ih ono još uvijek muči.
Radije će progutati ono što osjećaju nego nastaviti razgovor koji bi mogao prerasti u svađu. Samo da se atmosfera smiri i da sve ponovno bude u redu.
