Nitko nije savršen roditelj i svi ponekad pogriješimo. Ali stručnjaci kažu da postoje neka ponašanja koja kod djece mogu ostaviti puno dublje posljedice nego što odrasli misle, posebno kada se ponavljaju godinama.
I dok mnogi roditelji svoju djecu vole najviše na svijetu, problem često nastaje kada vlastite frustracije, nesigurnosti ili emocionalne teškoće počnu utjecati na odnos s djetetom.
Stručnjaci su izdvojili 11 ponašanja koja se posebno često povezuju s emocionalno nezdravim odnosom roditelja i djece.
1. Govore djeci da bi im život bio bolji bez njih
Neka djeca odrastaju slušajući kako su roditelji „mogli imati drugačiji život“ da nisu dobili djecu ili kako nikada zapravo nisu planirali postati roditelji.
Koliko god odrasli takve rečenice možda izgovore u frustraciji, djeca ih često pamte puno ozbiljnije nego što mislimo. Istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology pokazalo je da roditelji koji teško razvijaju stabilan osjećaj vlastitog roditeljskog identiteta češće imaju emocionalne teškoće i slabiju povezanost s djecom.
2. Izbjegavaju neugodne razgovore i konflikte
Mnogi roditelji misle da djecu štite tako što izbjegavaju svađe i teške razgovore. No psiholog E. Mark Cummings kaže da djeca upravo kroz konflikte mogu naučiti kako izgleda zdrava komunikacija i rješavanje problema, ako roditelji to rade na zdrav način.
Problem nastaje kada se o emocijama i problemima uopće ne razgovara. „Razlika između emocionalno zdravih i nezdravih roditelja često nije samo u stvarima koje rade, nego i u stvarima koje odbijaju napraviti“, navodi se u tekstu.
3. Djeci gotovo nikada ne postavljaju granice
Djeca trebaju granice puno više nego što odrasli ponekad misle.
Psihoterapeutkinja Sharron Frederick objasnila je da djeca upravo kroz granice uče što je sigurno, što nije i koje posljedice dolaze nakon određenih ponašanja. „Djeca gledaju roditelje kako bi naučila gdje su granice“, rekla je Frederick. Kada granica nema, djeca često odrastaju bez osjećaja stabilnosti i sigurnosti.
4. Šutnja je kazna
Ignoriranje djeteta i tzv. „silent treatment“ mnogima možda ne djeluju kao ozbiljan problem, ali stručnjaci kažu da takvo ponašanje može ozbiljno utjecati na dječje samopouzdanje.
Djeca koja odrastaju uz takav odnos često razviju osjećaj da ljubav moraju zaslužiti ili da vrijede samo kada udovoljavaju drugima. Kasnije upravo ta djeca često postanu odrasli koji teško izražavaju vlastite potrebe i stalno pokušavaju zadovoljiti druge ljude.
5. Posramljuju djecu pred drugima
Neka djeca odrastaju uz roditelje koji ih ismijavaju pred drugima, komentiraju njihove pogreške ili ih namjerno dovode u neugodne situacije.
Istraživanje objavljeno u Journal of Clinical Child & Adolescent Psychology pokazalo je da takva ponašanja kod djece mogu razviti snažan osjećaj srama i nisko samopouzdanje. Takva djeca kasnije često razvijaju strah od pogrešaka i osjećaj da nikada nisu dovoljno dobra.
6. Narušavaju osjećaj povjerenja
Djeca roditelje doživljavaju kao svoje prve sigurne osobe. Kada roditelji koriste manipulaciju, osjećaj krivnje ili emocionalno povlačenje, djeca često počnu živjeti u stalnom osjećaju nesigurnosti.
Takvi roditelji često umjesto otvorene komunikacije koriste osjećaj krivnje ili emocionalno udaljavanje. A upravo to kasnije može ozbiljno utjecati na odnose koje djeca grade kao odrasli ljudi.
7. Oslanjaju se na djecu za emocionalnu podršku
Savjetnica Brooke Keels kaže da emocionalno nezreli roditelji često nemaju dovoljno razvijene načine nošenja s vlastitim emocijama pa se nesvjesno oslanjaju na djecu kako bi se osjećali bolje.
Umjesto da dijete dobije siguran prostor za vlastite emocije, ono prerano počinje nositi emocionalni teret odraslih.mTakva djeca često odrastaju uz osjećaj da su odgovorna za tuđe emocije i raspoloženja.
8. Rijetko pohvaljuju ili emocionalno podržavaju djecu
Neka djeca odrastaju bez osjećaja da su viđena, važna ili emocionalno podržana.
Terapeutkinja dr. Heather Stevenson kaže da odrasli koji su izrazito osjetljivi na emocije drugih ljudi često dolaze upravo iz takvih obitelji. „Možda ste osoba koja jako duboko osjeća stvari i stalno obraća pažnju na emocije drugih ljudi, ali i na vlastite nezadovoljene emocionalne potrebe“, objasnila je Stevenson.
9. Stalno dijele savjete, ali rijetko pružaju podršku
Mnoga djeca ne trebaju odmah rješenje problema nego osjećaj da ih netko sluša i razumije.
Ali neki roditelji na svaku emociju reagiraju savjetima, analiziranjem i „popravljanjem“ situacije. Iako to često rade iz dobre namjere, djeca zbog toga mogu razviti osjećaj da njihove emocije nisu dovoljno važne ili da ih moraju sama „riješiti“.
10. Ignoriraju dječju znatiželju i pitanja
Djeca prirodno žele istraživati, pitati i učiti o svijetu oko sebe.
Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju prostor za znatiželju često razvijaju zdravije odnose i bolje kognitivne sposobnosti. Ali kada roditelji stalno ignoriraju pitanja, posramljuju djecu ili ih prekidaju, djeca lako razviju nesigurnost i strah od pogrešaka.
11. Očekuju potpunu poslušnost
Poštovanje i odgovornost ne razvijaju se kroz strah nego kroz odnos i primjer roditelja.
Međutim neki roditelji puno više cijene poslušnost nego otvorenu komunikaciju i emocionalnu povezanost s djetetom. Istraživanja pokazuju da djeca koja odrastaju uz izrazito kontrolirajuće roditelje češće razvijaju anksioznost, nisko samopouzdanje i poteškoće u izražavanju vlastitih potreba kasnije u životu.
