Najstarije, srednje ili najmlađe dijete – tko ima najbolje osobine? Novo istraživanje prednost daje srednjoj djeci, i to zbog nekoliko zanimljivih razloga
Najstarije dijete je odgovorno, najmlađe razmaženo, a srednje se nekako uvijek mora izboriti za svoje mjesto. Barem tako glase dobro poznati stereotipi o redoslijedu rođenja. No ima li u njima zapravo nešto istine?
Jedno istraživanje pokazalo je zanimljive rezultate upravo kada su u pitanju srednja djeca. Prema rezultatima Michaela Ashtona i Kibeoma Leeja, ona su u prosjeku pokazala više razine iskrenosti, poniznosti i ugodnosti u odnosima s drugima nego njihova braća i sestre.
U istraživanju je korišten HEXACO model osobnosti kojim se procjenjuje šest osobina: iskrenost i poniznost, emocionalnost, ekstraverzija, ugodnost, savjesnost i otvorenost prema iskustvima.
Zašto baš srednja djeca?
Kada znanstvenici govore o „ugodnosti“, misle na osobine poput spremnosti na suradnju i kompromis, lakšeg opraštanja drugima i sposobnosti kontroliranja ljutnje. Iskrenost i poniznost, s druge strane, povezuju se s manjom potrebom za manipuliranjem drugima, kršenjem pravila radi vlastite koristi te pridavanjem velike važnosti bogatstvu ili društvenom statusu.
Jednostavnije rečeno, srednja djeca pokazala su se kao nešto sklonija suradnji, kompromisu i prilagođavanju drugima.
Autori istraživanja smatraju da bi jedan od razloga mogao biti upravo njihov položaj u obitelji. Nemaju privilegiju biti najstariji, ali ni povlaštenu poziciju najmlađeg djeteta. Odrastajući između braće i sestara, često moraju pregovarati, popuštati, dijeliti i pronalaziti način da se izbore za sebe, a da pritom funkcioniraju s ostalima.
Možda upravo kroz sve te male svakodnevne obiteljske situacije razvijaju osobine koje su se pokazale u istraživanju.
A gdje su u toj priči jedinci?
Zanimljivo je da su jedinci na nekim od tih osobina u prosjeku postizali nešto niže rezultate. Istraživači kao jedno od mogućih objašnjenja navode činjenicu da djeca bez braće i sestara jednostavno nemaju toliko svakodnevnih prilika za dijeljenje, pregovaranje i rješavanje međusobnih sukoba kod kuće.
Naravno, to ne znači da su jedinci sebičniji, manje empatični ili da imaju „lošiju“ osobnost. Govorimo o prosječnim rezultatima velikog broja ljudi, a ne o pravilu koje vrijedi za svako dijete.
Redoslijed rođenja ipak nije presudan
Koliko redoslijed rođenja doista utječe na našu osobnost pitanje je oko kojeg se znanstvenici još uvijek ne slažu. Postoje i istraživanja koja nisu pronašla značajne razlike između najstarije, srednje i najmlađe djece.
Primjerice, istraživanje iz 2019. godine pronašlo je vrlo male razlike među braćom i sestrama te nije pokazalo da redoslijed rođenja ima važnu ulogu u oblikovanju osobnosti.
Uostalom, na to kakvi ćemo postati utječe puno više od toga jesmo li prvi, drugi ili treći stigli u obitelj. Tu su način na koji smo odgajani, obiteljski odnosi, životna iskustva, kultura, razlika u godinama između djece i još mnogo toga.
Zato ovo istraživanje ne znači da su sva srednja djeca iskrena i spremna na kompromis niti da doista imaju „najbolju osobnost“. Ali daje zanimljiv argument svim srednjim klincima koji se godinama žale da su izvukli najgore mjesto u obitelji.
