'Pazi, past ćeš!' U krajnjem slučaju, pa što i ako padne? Svako dijete pada i iz toga uči, jača, razvija se. Pustite dijete da se slobodno kreće i da se ne osjeća krivim ako padne. Ohrabrite ga da ustane i pokuša ponovo
Svakodnevno u šetnji s Piom čujem svakojake izjave roditelja, a najupečatljivija mi je ona "Past ćeš!". Dugo mi se ta izjava vrtila po glavi i mogu razumjeti da dolazi iz straha od ozljede, razumijem jako dobro roditeljsku zabrinutost. Ali, što se zapravo s djetetom događa kada izustimo tu vjekovima slavnu izreku?
Nažalost, ulijevamo strah u dijete, strah od iskušavanja vlastitih fizičkih sposobnosti. U ponavljanju tog uzvika me najviše zbunjuje što time djetetu govorimo upravo ono što ne želimo da se dogodi. Riječ je snažno oruđe, pogotovo ako se ponavlja, tada je ona poput mantre ili molitve. Naime, riječ je prvi korak od misli, mentalne slike, ka njenoj realizaciji. Tu naravno najviše ispašta onaj koga najviše volimo, naše dijete, kojem je potrebna sloboda i ljubav, a ne filovanje najgorim mogućim ishodima.
Pa što i ako padne?
U krajnjem slučaju, pa što i ako padne? Svako dijete pada i iz toga uči, jača, razvija se. Pustite dijete da se slobodno kreće i da se ne osjeća krivim ako padne. Ohrabrite ga da ustane i pokuša ponovo. Time ga učite ustrajnosti i da ne posustaje ako se ne odvija se po planu. Bilo bi lijepo umjesto "Past ćeš!" čuti "Samo polako!", "Budi oprezan/na!", "Možeš ti to!" i meni najdraža "Vjerujem da ti to možeš!". Na vama je da budete oslonac, a bitniji je onaj u vidu povjerenja od onog fizičkog.
Molim vas, dopustite djetetu da plače! Vjerujem da bi svima nama bilo lakše da i mi poput djece možemo osloboditi nakupljene emocije plakanjem. Mi, "ozbiljni i veliki" smo s vremenom prestali plakati, ali nemojte sprječavati djecu kada plaču, suze im ne mogu naštetiti.
Još jedna slavna "Prestani plakati!" im govori da je plakanje loše, da nije uredu da se tako osjećaju, a to za sobom naravno nosi daljnje posljedice neprihvaćanja i bježanja od vlastitih emocija i svaki put kad osjete tugu i požele je izbaciti suzama, potonut će još dublje jer podsvjesni obrazac kaže da nije dobro plakati (posebno se odnosi na dječake kojima se iz "muških" razloga brani iskazivati emocije).
Pustite ih da osjete svaku emociju
Kada dijete plače, budite mu podrška, jasno mu poručite da ste tu uz njega i da je uredu da se tako osjeća. Čak i ona "Proći će!" je suptilno pogrešna, jer je to još jedan vid izbjegavanja i neprihvaćanja trenutnog raspoloženja/stanja. Isto vrijedi i za ljutnju i ostali spektar emocija. Pustite da osjete, nemojte ih potiskivati.
Odgajanjem Pie često uđem u slijepu ulicu i shvatim da je svaka moja odluka koju donesem zapravo dvosjekli mač i da ne postoji ispravan način za odgoj. Naposljetku mi ostaje "Pruži joj ljubav i djeluj iz ljubavi, a ne iz straha! Imaj mnogo strpljenja i razumijevanja! Budi prisutna i uči od nje jer ona je ta koja je stigla tu čista obraza, čista i nevina srca! Pusti je da istražuje, pusti je da pogriješi i da iz tih pogrešaka uči!"
Dokle god pokušavamo - griješit ćemo! Dokle god pokušavamo - napredujemo!
*Preporuka - Osho Knjiga o djeci
