"Nisi pospremio igračke - nema kinderjaja! Bilo bi ti bolje da si me jutros poslušao i pospremio za sobom!", završim, ponosna na svoju dosljednost, a Roko krišom obriše suze što su mu, jedna loveći drugu, počele kliziti niz obraze i uvrijeđeno mi okrene leđa. Taman sam prema sredini iza sebe bacila slavodobitan pogled, kad odjednom začujem Roka kako kroz suze razjareno urla: "Tebi bi bilo bolje da si pospremiš onaj svinjac u kuhinji!"
"Ne! Nećeš dobiti kinderjaje!", ponovila sam odlučno već deseti put i još odlučnije vratila kinderjaje na policu jednog utorka popodne u našem dućanu. Roko se međutim pravio gluhonijem i kinderjaje, blijedo me gledajući, opet uzeo s police ispred blagajne.
"Zaštooo mi nećeš kupiiit? Reklaaa si...", pokuša još jednom promijeniti moju pedagošku odluku. Nisam rekla ništa!
"Jesi, mama, rekla si, on te pitao dok si pričala na mobitel s Tetom Tinom, a ti si rekla Dogovorit ćemo se! Ja sam te čula!", stane mu u obranu Maša, a Grga, sjedeći u kolicama zatrpan bananama, jabukama, toaletnim papirom i praškom za veš, ljutito prekriži ruke na prsima i namjesti ratobornu facu.
"Rekla sam da ću vam kupiti kinderjaja ako pospremite svoje igračke", bila sam neumoljiva. "Koliko puta sam ti rekla da pospremiš svoje igračke danas?", nagnula sam se prema Roku i odlučno mu iz ruke iščupala čokoladnu poslasticu.
Iza nas se na blagajni stvorio već popriličan red ljudi. Pola ih je u znak odobravanja potvrdno kimalo glavama i bacalo komentare tipa "Bravo, gospođo, treba s njima oštro!", a druga, sentimentalnija polovica, stala je na Rokovu stranu; "Pa dajte djetetu da jede! Kak ste tak bez srca?"
"Nisi pospremio igračke – nema kinderjaja! Bilo bi ti bolje da si me jutros poslušao i pospremio za sobom!", završim, ponosna na svoju dosljednost, a Roko krišom obriše suze što su mu, jedna loveći drugu, počele kliziti niz obraze i uvrijeđeno mi okrene leđa.
Taman sam prema sredini iza sebe bacila slavodobitan pogled, kad odjednom začujem Roka kako kroz suze razjareno urla: "Tebi bi bilo bolje da si pospremiš onaj svinjac u kuhinji!!!"
Odgovori na sva moguća i nemoguća dječja pitanja
Klinci jednostavno ne znaju kad što treba reći. Ili pitati, kad smo već kod toga. Kad sam ja bila mala, u kući smo imali jednu debelu crvenu knjigu – dječju enciklopediju naslova Tisuću zašto, tisuću zato. Ta je knjiga sadržavala odgovore na sva moguća i nemoguća dječja pitanja. Čini mi se nekako da klinci mame doživljavaju kao sveznajuće hodajuće tisuću zašto tisuću zato enciklopedije.
Lista pitanja za koje patuljci misle da Mama jednostavno te sekunde mora prosuti odgovor iz rukava nepregledna je i šarolika, primjerice:
Mama, jel na Marsu ima signala za mobitel?
Mama, jel konjima zima kad puše vjetar? ili pak Mama, jel ljudi mogu krepnuti ili samo životinje?
Najteže je ipak pronaći odgovor na pitanja religijske problematike. Zateklo me tako neki dan nespremnu Mašino teološko pitanje: "Mama, jel Isus bio dešnjak ili ljevak ko ja?"
Međutim nije problem u pitanjima. Problem je u tome što ih djeca postavljaju u svim mogućim i nemogućim trenucima. Primjerice usred kazališne predstave. A ponekad, ponekad je problem i u dječjim odgovorima...
