To dijete jednostavno nije umorno. A ja jesam. Priznajem javno. I mrzim noći kada nemam snage, a ona me treba. I traži i zove. I onda, ponekad - ljuta sam na nju
Polako se bližimo prvom rođendanu! I sve mi je jasnije da moja beba i nije više beba... Počela je puzati, dizati se, koračati uz pomoć, brbljati, imitirati pa čak i pregovarati te uspješno ignorirati moj “NE”. To znači i manje vremena za išta, jer od jutra do navečer ona nema sekundu mira.
Lori nikad nije bila spavalica, preko dana smo nategnule možda dva spavanca od po 40-ak minuta. Ali, prespavala je noć, uredno od nekih ponoći pa do 10. A sada, zadnjih mjesec dana dnevno spavanje je spalo na jedno od 40 minuta i jedno od 20 minuta. A noćno?! Noć se pretvorila u vrijeme za Lorenine avanture… Na primjer, propuzala je u pola 2 ujutro!! Probudi se svakih dva, tri sata i onda se digne u kindiju i zove me. Pokušala sam sve trikove, proguglala sve stranice, poslušala sve savjete… Od „nemoj joj dati da spava po danu“, „bolje će ti spavati po noći ako je prisilno uspavaš preko dana“; “dobro je nahrani prije spavanja”; “pazi da ti se ne prejede prije spavanja”; “spusti je polubudnu u kindi”; “uvedi rutinu prije spavanja” do “čekaj da se poklope zvijezde i Mjesec”.
Priznajem javno da sam umorna
To dijete jednostavno nije umorno. A ja jesam. Priznajem javno. I mrzim noći kada nemam snage, a ona me treba. I traži i zove. I onda, ponekad - ljuta sam na nju. I znam se rasplakati i znam je predati tati ili spustiti u krevetić samo da malo predahnem i smirim se. A već ujutro, nakon ukradenih dva,tri sata sna, grlim je i ljubim i žao mi je što sam se naljutila na nju. Ali, očito ima takve djece i lakše mi je kada čujem za slične njoj ili još gore primjere, jer onda na sekundu znam da nije problem u meni. Niti njoj. Sada sam si postavila to tako da ona jednostavno toliko voli provoditi vrijeme s nama da joj spavanje predstavlja gubitak vremena. I neka, neka je budna, vesela i vrckasta. Upravo takva je najbolja!
Ljetovanje u troje
A naša najnovija avantura je ljetovanje u troje! Prošle godine sam u ovo doba ležala na plaži, dragala svoj trbuh i maštala kako će to izgledati kada moj podstanar postane naš cimer. I samo ću jedno reći - niti slično zamišljenom, 99 posto vremena govorimo “ne, Lori”, lovimo je po plaži, terasi, pazimo da ne lupi glavom i trudim se osigurati joj dovoljno slobode za istraživanje svega novog. A ja se svaki dan čudim kako nitko još nije osmislio kacigu za bebe za neometano puzanje i neizbježne padove.
Nakon proslave velikog prvog ročkasa (kud prije?!) čeka nas i putovanje u Njemačku, tako da nam zaista nije dosadno. I onda jaslice i povratak na posao. Prave avanture tek počinju! I veselim im se, iako je ispred nas sve nepoznato i ne znam što očekivati. Jedino sam sigurna da u jaslicama neće biti problema sa hranom i druženjem, ma vjerujem da će i odvajanje proći bezbolno! Ali strahujem od spavanja, iako vjerujem da tete imaju iskustva i da će znati izaći na kraj i sa ovom Vrtirepkom. Sad šibam uloviti je jer se opasno približila moru.
Do sljedećeg javljanja morske puse Vam šalju umorna mama i neumorna Lori!
