Niti jedan roditelj nije savršen, naravno, ali na neke stvari bismo ipak trebali paziti i neke granice ipak ne prelaziti, budući da je u pitanju život našeg djeteta.
U djetinjstvu, dok stvari gledamo ružičastim naočalama i kad su nam roditelji glavni heroji, jednu stvar nikad ne pomislimo: da naši roditelji nisu savršeni. Daleko su od toga, zapravo, a to sada vidimo iz jedne druge perspektive - roditeljske. Nekad oni čine male, bezazlene greške i propuste, a misle da čine velike, dok s druge strane nekad oni koji čine najveće greške, zapravo ne vide što čine i kakvog to utjecaja ima na dijete.
Većina roditelja, u pravilu, želi poboljšati komunikaciju sa svojom djecom, ali nesvjesno, neki od njih katkad koriste štetne komunikacijske obrasce s njima. A jedan od tih štetnih obrazaca je gaslighting. O tom se u posljednje vrijeme puno govori, posebno u odraslim vezama, a može se javiti i u odnosu roditelj – dijete.
„Gaslighting uključuje davanje djetetu osjećaja da je ono što osjeća, govori ili doživljava pogrešno ili da je krivo za nešto loše što se dogodilo onda kada nije“, kaže razvojna psihologinja Irene Daria, dr. sc. za Parade.com. „Takvi roditelji će - gotovo uvijek nenamjerno - reći stvari koje će dijete navesti na preispitivanje vlastite percepcije stvarnosti ili će ga natjerati da se osjeća neshvaćeno i kao da ga se ne čuje.“
Ova suptilna manipulacija šteti djetetovom razvoju, a roditelji štetu nanose rečenicama karakterističnim za gaslighting, potpuno nesvjesno. Gaslighting može kod djeteta stvoriti osjećaj da je loše izražavati misli i osjećaje.
„Ironično, roditelji to obično rade kada pokušavaju utješiti svoje dijete. Ali roditelji to ponekad rade i kako bi izbjegli osjećaje nelagode koje osjećaju jer nisu u stanju učiniti stvari 'boljim' za svoje dijete. Budući da ne mogu popraviti stvari, nesvjesno minimiziraju situaciju kako bi se i sami osjećali bolje.“
9 gaslighting rečenica koje roditelji trebaju izbjegavati:
1. Nemoj plakati.
Ova uobičajena rečenica izravno govori djetetu da ne izražava svoje osjećaje. Zauzvrat, dijete će početi potiskivati svoje emocije kada je tužno, povrijeđeno ili uplašeno.
2. Nemoj biti _____.
Ovu rečenicu možeš dopuniti riječima poput tužan, zabrinut ili uplašen. Na taj način roditelj "nadjačava" stvarne djetetove emocije onim što roditelj misli da bi dijete trebalo osjećati. Dijete će se zbog toga osjećati još gore jer će, osim što će biti tužno, zabrinuto ili uplašeno, sada biti pod stresom jer mu je rečeno da je ono što osjeća pogrešno.
3. Previše si osjetljiv/a.
Ta rečenica može glasiti isto tako i „Pretjeruješ“ i „Samo dramatiziraš“, što mnoga djeca slušaju odrastajući. Ovakve rečenice odbacuju djetetove osjećaje i prebacuju krivnju na dijete.
4. To se nije dogodilo.
Ili „Krivo si to shvatio/la“ ili „Nisam to mislio/la, i ti to znaš.“ Takve rečenice iskrivljuju djetetovo sjećanje, iskustvo ili percepciju događaja i prebacuju krivnju na dijete zbog „previše doslovnog“ ili „pogrešnog tumačenja“ onoga što se dogodilo. Na taj način dijete može izgubiti povjerenje u roditelja jer dijete zna da se to dogodilo ili može početi preispitivati svoju percepciju stvarnosti.
5. To nije boljelo.
Ova rečenica poriče djetetovo iskustvo boli, implicirajući da griješi u vezi s tim kako se fizički osjeća. Dijete tako može naučiti ignorirati ili ne vjerovati signalima svog tijela.
6. Da si se bolje ponašao/la, ne bih se toliko ljutio/la.
Ova rečenica prebacuje odgovornost s roditelja na dijete, okrivljujući dijete za emocionalni izljev odrasle osobe. Dijete počinje osjećati odgovornost za raspoloženja i emocije drugih ljudi.
7. Druga djeca se ne ponašaju ovako.
Ili, na primjer, „Tvoja sestra se nikada ne ponaša ovako.“ Nažalost, ove rečenice obezvređuju djetetovo ponašanje ili osjećaje uzdižući nekog drugog iznad djeteta, koje se osjeća inferiorno.
8. Oh, jadno dijete…
Kad se izgovori sarkastično, ova rečenica omalovažava djetetove emocije umjesto da mu pomogne da ih prevlada. Dijete se može osjećati poniženo i potisnuti buduće osjećaje.
9. Izmišljaš.
Ovo je klasična rečenica za gaslighting. Na taj se način optužuje dijete za laganje - ili potkopava njegovu percepciju ili pamćenje – kad ono možda govori istinu o nečemu neugodnom ili bolnom.
