Mnogi roditelji nazivaju svoju djecu „najboljim prijateljima“, no stručnjaci upozoravaju da takav pristup može zamutiti granice u roditeljstvu i donijeti brojne emocionalne probleme. Djeca trebaju roditelje koji će im biti sigurni vodiči, a ne vršnjaci ili emocionalni terapeuti.
Mnogi roditelji često svoje dijete, bilo bebu ili odraslu osobu, nazivaju svojim „najboljim prijateljem“. To može biti simpatična opaska na dječjoj rođendanskoj zabavi ili svakodnevna izjava puna ljubavi. Ipak, ako roditelj dijete doista tretira kao prijatelja dijeleći privatne stvari i tračeve. To može stvoriti probleme.
Stručnjaci upozoravaju da je takvo miješanje uloge roditelja i prijatelja opasno. Holly Humphreys, licencirana savjetnica, kaže: „Kada dijete nazivate najboljim prijateljem, brišu se jasne granice. To može dovesti do prevelikog dijeljenja privatnih stvari koje dijete ne bi trebalo znati“, piše Huffpost.
Djeca, posebno mala, trebaju roditelje, a ne prijatelje
Carrie Howard, klinička socijalna radnica, ističe: „Djeca trebaju roditelje kao sigurne i vođene odrasle osobe, a ne vršnjake.“ Ako djeca postanu prijatelji, teško je postaviti pravila i granice, a djeca mogu osjećati pritisak da brinu o emocijama roditelja, što nazivamo parentifikacijom.
Kyndal Coote, socijalna radnica, upozorava: „Djeca nisu emocionalno spremna biti primarni oslonac roditeljima. To je pretežak teret i odvlači ih od vlastitog razvoja.“
Kako djeca rastu, taj emocionalni teret može izazvati nesigurnost i krivnju, pa čak i narušiti njihove buduće odnose, objašnjava Meredith Van Ness, psihoterapeutkinja.
Što je s odraslom djecom?
S odraslom djecom je stvar složenija. Iako mogu razumjeti „odrasle“ teme, stručnjaci i dalje savjetuju oprez. Carrie Howard kaže: „Bliskost može izgledati kao prijateljstvo, ali roditelj i dalje mora biti roditelj, a ne vršnjak.“
Uloga roditelja i djeteta ostavlja traga i teško je potpuno izbrisati tu neravnotežu moći, što može dovesti do problema u granicama odnosa.
Crvene zastavice koje pokazuju da odnos roditelj-dijete prelazi granice
Ako dijete preuzima emocionalnu ulogu roditelja, to je znak da su granice prešle u prijateljstvo koje šteti. Meredith Van Ness upozorava da se to često događa kod razvoda kada dijete biva „uvođeno“ u sukobe roditelja.
Holly Humphreys savjetuje da roditelji ne dijele svoje bračne ili osobne probleme s djecom jer ih time nepotrebno opterećuju.
Ako roditelji osjećaju ljubomoru prema djetetovim prijateljstvima ili vezama, to je također znak da treba poraditi na granicama.
Što učiniti ako ste se previše oslanjali na dijete kao na „najboljeg prijatelja“?
Kyndal Coote poručuje: „Nije vaša krivica ako niste naučili zdrave odnose, ali je vaša odgovornost da to promijenite.“ Prvi korak je razviti vlastitu mrežu podrške i naučiti upravljati emocijama.
Važno je imati tople, ali jasne roditeljske uloge više kao mentorstvo nego prijateljstvo.
Na kraju, cilj je odgojiti dijete da bude samostalno i sposobno živjeti svoj život bez prevelikog oslanjanja na roditelje, zaključuje Meredith Van Ness.
