Nije neka tajna niti tajna velikih mudraca da se ne treba prepirati, a kamoli svađati pred djecom. Znamo da to utječe na njih na više razina, ali sad znamo i da utječu na to kako djeca doživljavaju tuđe osjećaje.
Mogli bismo sa sigurnošću reći da nam ne treba nikakva studija da zaključimo da nije dobro niti mudro niti preporučljivo svađati se pred klincima. Niti prepirati. Naravno, nije to uvijek moguće izbjeći i ne možemo očekivati da će sve, baš sve teći glatko i da se nikad neće dogoditi situacija u kojoj ćemo se porječkati s partner(ic)om. No, ako se to događa često, djeca počinju drukčije doživljavati emocije, te je njihovo prepoznavanje emocija drugih ljudi na jednoj sasvim drugoj razini nego kod djece koja ne doživljavaju svađe i prepirke.
Objavljeno je to u Journal of Family Psychology nakon provedene studije tijekom koje su proučavali djecu čije su obitelji karakterizirane kao visoko-konfliktne i one nisko-konfliktne, i to na temelju odgovora njihovih mama u upitniku. Znanstvenici su nakon tog proučavali moždanu aktivnost djece dok bi gledali fotografije odraslih osoba s različitim izrazima lica – ljutito, sretno i neutralno.
Kod djece koja su dolazila iz visoko-konfliktnih obitelji javljala se veća moždana aktivnosti kad bi vidjeli fotografije s ljutitim ljudima. Te su aktivnosti proučavali i bilježili na temelju EEG testiranja nazvanog P-3, koje proučava sposobnost mozga da se usredotoči i protumači podražaj.
Iako su djeca dobila zadatak identificirati osobe na fotografiji koje imaju ljutit izraz lica, moždana aktivnost kod djece iz visoko-konfliktnih obitelji bila jača i drukčija i tijekom gledanja fotografija osoba sa sretnim izrazom lica. Iako se ovo čini na prvu ustvari kao nešto pozitivno, jer – djeca bolje poznaju emocije, to baš i nije tako.
Ovakvi rezultati ukazuju na činjenicu da su djeca koja su naviknuta na prepirke i svađe ustvari dosta drukčije doživljavaju emocije među ljudima zato što su uvježbali svoj mozak da bude na oprezu. Taj im oprez treba da znaju kad će prepirka početi, a kad je sve „sigurno“, pa zato i obrađuju drukčije i emociju sreće i onu ljutnje.
Dakle, da ponovimo: naravno da ne možete izbjeći svaku prepirku, ali valjalo bi uložiti malo truda da se izbjegnu one nepotrebne. I, da, naravno da mislimo da stvarno postoje one nepotrebne i da ih je uistinu moguće izbjeći. Ako se pak dogodi, obratite se zajedno djeci, pa pokušajte objasniti što se dogodilo i objasniti da ona nisu ništa kriva, te da nisu u opasnosti. Jer upravo zbog primisli da su u opasnosti njihov mozak i radi drukčije. To ne želiš, zar ne?
