Kod djeteta do dvije godine simptomi uroinfekcije, poput klonulosti, odbijanja jela i pića, povraćanja i povišene temperature, ne upućuju jasno na mokraćni sustav pa je za dijagnozu potreba analiza mokraće, upozorava prof.dr.sc. Andrea Cvitković Roić
"Bakterija E.coli uzročnik je čak 80 posto upala mokraćnog sustava, koje se ubrajaju u najčešće bakterijske infekcije u dječjoj dobi. Češće obolijevaju djevojčice jer je mokraćna cijev kratka, ravna i široka pa bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur, no u novorođenačkom i dojenačkom razdoblju ovakve su upale češće kod dječaka i to zbog češćih prirođenih anomalija urotrakta", kaže prof.dr.sc. Andrea Cvitković Roić, pedijatar nefrolog iz zagrebačke Poliklinike za dječje bolesti Helena.
Poseban je problem kod upala mokraćnog sustava, odnosno uroinfekcija, to što dijete, osobito mlađe, može biti sasvim bez simptoma.
Obratite pažnju na neugodan miris mokraće
"Simptomi kod novorođenčeta često ne upućuju na mokraćni sustav, već se primjećuje slabije napredovanje na tjelesnoj težini, teškoće u hranjenju, žutica, povraćanje, proljev, grčevi u trbuhu, a temperatura može biti povišena, normalna ili čak snižena.
Do dvije godine starosti simptomi uroinfekcije su opći i nespecifični: klonulost, nevoljkost, odbijanje jela i pića, povraćanje i povišena tjelesna temperatura. Korisni pokazatelji su neugodan miris mokraće i noćno mokrenje u djece koja su već ranije regulirala mokrenje.
S porastom životne dobi sve jače su izraženi klasični simptomi infekcije mokraćnog sustava: učestalo mokrenje malih količina mokraće, pečenje i bol pri mokrenju, bol u trbuhu. U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom javlja se visoka temperatura s tresavicom, bolovima u trbuhu ili leđima", objašnjava profesorica.
Ističe važnost rane dijagnoze i liječenja, jer ponavljane i neliječene uroinfekcije mogu dovesti do trajnog oštećenja bubrega, a kasnije i do komplikacija kao što su povišeni krvni tlak, zatajenje bubrega i komplikacije u trudnoći kod ženske djece. Pored toga, uroinfekcije su češće kod djece koja imaju anomalije mokraćnog sustava, kao što je vezikoureteralnih refluks, kao i djece s poremećajima mokrenja i opstipacijom.
Bakterije i leukociti u mokraći
Prema riječima prof. Andree Cvitković Roić, da bi se postavila dijagnoza te da bi se pravovremeno započelo s liječenjem treba se pronaći više od 105 klica u jednom mililitru mokraće. Obično su u urinu prisutne i upalne stanice, leukociti, no važno je znati da nalaz leukocita ne mora upućivati samo na uroinfekciju, nego se može naći i kod povišene temperature zbog upale izvan mokraćnog sustava, kod upala spolovila ili kao zbog zagađenja urina.
Liječenje bakterijske uroinfekcije, kao i drugih bakterijskih upala, provodi se antibioticima, čiji izbor ovisi o kliničkoj slici i težini infekcije, dobi djeteta, poznavanju najčešćih uzročnika u određenoj dobi i lokalnoj otpornosti bakterija.
"Najčešće se pri blažoj infekciji liječenje započinje antibioticima na usta, dok se kod teže bolesne djece primjenjuju lijekovi venskim putem 10 do 14 dana. Osim antibiotika važno je uzimanje veće količine tekućine, mirovanje, regularno mokrenje i skidanje povišene temperature", kaže profesorica Cvitković Roić.
Upozorava da bi se već nakon prve dokazane uroinfekcije kod djeteta trebalo napraviti ultrazvučni pregled mokraćnog sustava, kako bi se procijenio smještaj, oblik i veličina bubrega, postojanje i stupanj proširenja kanalnog sustava, izgled i debljina bubrežnog tkiva te debljina stijenke mokraćnog mjehura.
"Kod težih ili ponavljanih upala mokraćnog sustava potrebna je daljnja dijagnostička obrada. Naime, kod ove djece je visok rizik od vezikoureteralnog refluksa (VUR) , odnosno povrata mokraće od mokraćnog mjehura prema bubrezima. Ako se VUR ne dijagnosticira na vrijeme može dovesti do trajnih oštećenja bubrega", ističe nefrologinja.
