'Djecu nije potrebno poticati, nagovarati ih, nuditi im nagrade, podmićivati ih ili moliti. Štoviše, u tim je slučajevima veća vjerojatnost nastanka problema i komplikacija, poput zadržavanja stolice', piše Sanja Ivanušević Grgas, prof. psihologije i praktičarka terapije igrom
Nužan i ključan preduvjet za prelazak iz obavljanja nužde u pelenu prema samostalnom obavljanju nužde u toalet jest biološka zrelost, koja se kod zdrave djece javlja između 2. i 3. rođendana. Biološka zrelost podrazumijeva:
- fizičku zrelost: odnosi se na kapacitet mjehura i crijeva kao i mišićnu kontrolu
- kognitivnu zrelost: moraju u potpunosti biti svjesni što trebaju učiniti
- emocionalnu zrelost: podrazumijeva emocionalnu spremnost napustiti situaciju na koju su navikli i u kojoj im je bilo ugodno (obavljanje nužde u pelenu kada god trebaju)
Biološku zrelost ne možemo požuriti, niti će se ona potaknuti zato što je dijete baš napunilo dvije godine ili zato što je došlo ljeto pa je to zgodan period. Kada djeca postanu biološki zrela, ona samoinicijativno počinju pokazivati prve znakove spremnosti, tako da najprije signaliziraju da im je pelena mokra i traže da im se promijeni, a zatim signaliziraju i prije negoli obave nuždu. U tom procesu djecu nije potrebno poticati, nagovarati ih, nuditi im nagrade, podmićivati ih ili moliti. Štoviše, u tim je slučajevima veća vjerojatnost nastanka problema i komplikacija. Dakle, ako se dijete požuruje kada još nije spremno, može se stvoriti otpor, nepovjerenje ili čak i sram.
Zašto dijete zadržava stolicu?
Neka su djeca toliko osjetljiva da će na takav vanjski pritisak i kontrolu, pa makar i u obliku podsjećanja, molbi, nagrada, zabrinutog ispitivanja ili komentiranja, reagirati zadržavanjem stolice ili stvaranjem specifičnih rituala, poput obavljanja nužde u pelenu i na specifičnom mjestu i nekoliko godina nakon početka odvikavanja. U praksi u takvim slučajevima vidimo da roditelj pokušava kontrolirati vršenje nužde djeteta, najčešće iz brige i straha, te se stvara začarani krug – što je roditelj zabrinutiji, dijete više zadržava stolicu. Ona postaje za dijete bolnija te ju stoga još više zadržava, a to pak još više povećava brigu roditelja i pokušaje da nagovori dijete na vršenje nužde.
Odvikavanje od pelena: Što kad dijete odbija kahlicu?
Krug je moguće prekinuti tamo gdje se i zakomplicirao, na način da se odgovornost za vršenje nužde, kao jednu od osnovnih tjelesnih funkcija, vrati tamo gdje i pripada – djetetu. To znači da dozvolimo da nam dijete samo kaže kada treba na WC. Taj proces može trajati tjednima, čak i mjesecima, no presudna je strpljivost i povjerenje da dijete ima sposobnosti postati samostalno u obavljanju nužde. Pritom su mogući i normalni koraci unazad u periodima života kada dijete doživljava promjene.
No ukoliko roditelj ne uspijeva smanjiti vlastitu brigu i prekinuti začarani krug, a dijete pokazuje nesigurnost i u drugim područjima, važno je potražiti dodatnu podršku kroz savjetovanje ili terapiju, jer je vjerojatno da će se problem otpora i nesigurnost kod djeteta, te roditeljske brige, a time i kontrole, širiti i na ostala područja.
Bespelenaštvo: da ili ne?
Za samostalnost u obavljanju nužde nužna je biološka zrelost, koju većina djece postižu između 2. i 3. rođendana. Tek tada ona imaju fizički, kognitivni i emocionalni kapacitet percipirati signale u tijelu, razumjeti što oni govore te odgoditi trenutnu fizičku potrebu. Kod malih beba te funkcije nisu razvijene. No bebe su jako dobre u tome da usvoje rutine na koje ih roditelji uče. Dakle, roditelj i beba usklađuju ritmove pa izgleda da beba ima kontrolu nad vršenjem nužde, no zapravo je nema.
O bespelenaštvu smo više puta pisali, a pedijatrica Mirjana Kolarek Karakaš objasnila je njegove prednosti:
"Prije svega, svako dijete je individua za sebe. Kao što je široki raspon vremena kad će prohodati, tako nisu sva djeca istovremeno funkcionalno zrela za kontrolu vršenja nužde. Pedijatri smatraju da dijete nije dovoljno neurološki zrelo da već sa 6 mjeseci može davati znakove voljnog izvršavanja nužde. Osobno smatram, da ova metoda ne može štetiti, ako roditelji imaju strpljenja i vremena, ali po meni bolje je krenuti iza 9. mjeseca starosti kada može samostalno sjediti, a najbolje oko prve godine života. Bespelenaštvo ima svoje prednosti: dijete se bolje osjeća, osobito po ovim vrućinama, izbjegava se pojava pelenskog osipa, smanjuje se trošak kupovanja pelena a i ekološki efekt je prisutan jer je smanjeni broj odbačenih pelena. Naravno da nije uvijek zgodno ako dijete zatraži da mora piškiti, a vi ste u sredstvu javnog prijevoza, u trgovini bez wc-a ili slično. Mišljenja sam da djetetu ne može štetiti ako se proba s tom metodom ali ako izostane očekivani učinak treba odustati jer se ništa ne može na silu. Osobito kad je riječ o ranjivom biću kao što je dojenče."
