Pozdrav,evo mene zanima dal ovdje ima zena ciji su muzevi pomorci ili opcenito rade na terenu?! Kako se snalazite sa klincima kad ste same, kako ispunjavate dane?! Tko vam uskace kad njih nema?! Kako klinci reagiraju na njihovu odsutnost i na njihove povratke?!
Pozdrav, ima, ima takvih 
Moja beba ima 7mj i prvih par puta kad smo sotali sami mi je bilo baš jako teško i psihički i fizički. Poslije smo nekako pronašli svoj ritam - nije lako ali nekako ide. Uskače ko kad može, ali zapravo se ipak čovjek može osloniti samo na sebe…a i pomirila sam se sa činjenicom da jednostavno ne mogu stići baš sve pa sam smanjila i očekivanja od same sebe
Voljela bih isto čuti iskustva drugih mama koje su u sličnoj situaciji 
Evo i mene! Ja moram priznati da meni i dan danas odvojenost od supruga tesko pada! Nije lako kad moras 24/7 sve uvijek sam, ali sto mozes, snadjes se nekako i sve to ide.
Dijete jako osjeca odsutnost oca, koliko god bili mali. Srecu mog princa koji sad ima 16 mj kad vidi tatu nakon nekog vremena, nemoguce je opisati rijecima!
http://proudmomy.blog.hr/ [proudmomy.blog.hr]
10.03.2013. Maksim 💙
[lilypie.com]
04.06.2018. Aleksandar 💙
[lilypie.com]
Pozz!
Moj muz nije pomorac,ali posao nije mogao naci doma,nego ga je dobio na dr.kraju Hrv.
Jos nemamo djece- trudna sam i bar smo u tom razdoblju mislili gustati zajedno…medjutim kod mene se sve zakompliciralo i maltene se od 1.dana vucem po bolnici…i ne smijem ni 2km prijeci s autom a kamoli 350km..
Ugl on dodje u prosjeku svaki 2-3vikend i moram priznati da nam je jako tesko…sad sam u 30tt i rizicna sam (vrlo velika vjerovatnost mi postoji za prijevremeni porod) i ovako me hormoni pucaju,a sad narocito….svima u bolnicu dolaze muzevi,a meni mama i tata…i hvala bogu da ih imam takve,jer da nemam- ne bi bilo vise ni bebice u meni!
Jer kad nisam u bolnici- sluze me i dvore,jer si ja sama ne smijem ni casu vode uzeti…strogo wc-krevet!
…i vec me strah sta ce biti kada se beba rodi- ovdje imamo sredjeno sve osim nj.posla…a tamo on ima posao (realno gledajuci- nema teorije da i u pola takvo sta doma dobije) i u 100 smo muka i dilema….
…gdje uopce i kindic staviti,a kamoli sta drugo…ugl.JAKO je tesko i ne znam gdje cemo i kako, na kojoj str.zavrsiti!
Sta bi bilo jednostavno- kad moze biti komplicirano!
Hope, teško da mogu zamisliti tvoju situaciju ali stvarno ti nije lako - barem da ti je trudnoća jednostavnija…. I stvarno sreća da imaš roditelje koji ti mogu uskočiti - vjerujem da će tako biti i nakon poroda barem dok sama ne pohvataš neki ritam! Meni su moji isto puno pomogli nakon poroda s tim da je muž uspio čak i dosta dugi godišnji dobiti da bude s nama. Da nije njih bilo ne bi bilo ni dojenja ni puno drugih stvari…. Drži se Hope! Istina je da se sve nekako na kraju sredi samo što je iscrpljujuće dok se dođe do toga. Ali vjerujem da će sve biti ok
Joj cure moje, ja sam vam uz to sve i bez baka servisa. Mm nema roditelje, moji zive 80 km dalje i rade, tako da mi ni oni ne mogu uskociti. Znaci ono bas sve sve moram sama. Iskreno samo zbog toga svega se bojim druge trudnoce u ovoj fazi zivota. Trudna i sama s malim djetetom bez necije pomoci, ne do bog nekih komplikacija ili necega ko u prvoj, fakat ne znam kaj bi.
http://proudmomy.blog.hr/ [proudmomy.blog.hr]
10.03.2013. Maksim 💙 [lilypie.com]
04.06.2018. Aleksandar 💙 [lilypie.com]
Mogu mislit ProudMomy - ja svoje i sad - iako su se stvari zbog njjihovih bolesti zakomplicirale - ponekad mogu iskoristiti i to mi stvarno puno znači. Stvarno nije lako sve sam s jednim djetetom a biti k tome trudna ili još jedno maleno - e to ne mogu ni zamisliti… Jesmo mi žene superbića ali ipak…
O,drage moje!!!!
Zbilja suosjecam sa svakom…moji su isto rastrgani izmedju posla i mene…ali su mi tu…
Tim teze je jer mama i ja zajedno vodimo obiteljski posao koji je sad skroz samo na njoj…radi po cijeli dan i onda dodje doma i kuha da meni moze prirediti sve pod nos za drugi dan…to mogu samo mame!
(iako ni one nisu sve iste)
… dok mama ne dodje s posla,a tata dodje- onda on uskace i dvori me..
Rekla sam svom dragom da koliko smo mi zasluzni za dijete,da u ovom svemu jos vece zasluge mogu pripisati svojima,jer da nemam njih- vjerovatno ni bebe ne bi bilo! I to stalno govorim!!
I bas mi je zao svih vas koje to nemate…pokusavam se zamisliti u ovoj situaciji bez njih-i ne mogu!
Sad sam lezala u bolnici i primala tokolizu (za smirivanje laznih trudova) i oba2 ruke su mi bile natecene i ispikane toliko da ih ni cm nisam mogla saviti,muz daleko…oni su svaki dan letali s posla hraniti me ko malo dijete,jer dok to nije splasnulo-bila sam doslovno k'o invalid!
I jos me vise ubija ta neizvjesnost…bar da znam gdje cemo se stacionirati,i bar da nismo tu sredili kucu od-do…
Toliko smo cekali tu bebu,i kad je test pokazao +, tako sam se rascmoljila od srece,straha, sve zajedno i prvo sta sam rekla- a gdje cemo zivjeti kad dodje beba 
Ocito nam se ne mogu svima kockice u zivotu posloziti…i vjerovatno cemo biti osudjeni na stalna putovanja
Pozdrav,
i mene muce iste brige,trudna sam 20.tj, muz je na brodu, kako sads stvari stoje nece biti doma kada budem trebala roditi osim ako se nesto ne promijeni .vec sada me pomalo hvata strah da li cu ja to moci sama jer nemam pomoci od baka servisa…mislim, uvijek cenetko uskociti ali na kraju se ipak najvise trebas osloniti sam na sebe…uglavnom, tesko je biti sam, pogotovo kasnije kad bebe pocnu rast….a valjda cu uspjeti , kako su i druge valjdacu i ja
Sortiraj odgovore
Najstariji